/LIAM/
Kad sam ugledao Aleksandru nisam znao kako da joj kažem istinu. Svi bi na prvi put rekli da sam gad,ali i ja čak imam osjećaje. Neznam ih pokazati, prema svima se ponašam kao budala i umišljeni kreten. Ali zato nisam ja kriv već on. On je taj koji mi neda da pokažem da volim. Nekad sam i ja bio dobar,ali on me promjenio i prešao sam na stranu zla i tame.
Otišao sam u Aleksandrinu sobu da je probudim. Nisam htio kucat jer nisam bio siguran da li spava. Samo sam polako otvorio vrata i ušao. Lagano sam koračao prema njenom krevetu,a ona je ležala izgledala je tako nevino i lijepo. Sjeo sam pokraj nje i gledao je. Preko njenog mekanog i nježnog lica padala je par vlasi kose. Lagano sam položio ruku na njeno lice i pomaknuo vlasi s njenog lica. Izgledala je božanstvo poput andela. Kada sam je dotaknuo osjetio sam jaku energiju koja je prostrujila mojim tijelom. Znao sam o cemu je riječ. Bila je to dobra energija enerigija ljubavi,ali za mene nije bila dobra jer nisam navikao na nju. Počela se polako buditi pokusao sam otići,ali nešto mi je govorilo da još ostanem.
Otvorila je oči i uzviknula. Shvatio sam da sam je uplašio pa sam se odmaknuo par koraka.
"Što ti radiš ovdje?"upitala me svojim slabašni glasom.
"Došao sam da ti kažem da je doručak spreman."
"I ti si sad mene zbog toga zvao. Stvarno si budala. Mogla sam još spavati. A ionako nisam gladna."
"Slušaj nije me briga jesi li ti gladna ili ne moraš jesti."
"Okej."
"Hajde ustaj."Čim sam joj rekao da ustane odmah je to i napravila. Nisam mogao vjerovati kako ke toliko zgodna. Stajala je ispred mene samo u grudnjaku i gaćicama. Vjerovatno nije ni shvatila da stoji takva pred mnom.
"U što ti buljiš."
"Pa neznam ja ,mogla bi ti meni reći. Ali moram ti reći da ti nije loš način da me osvojiš. Mislim bilo bi još bolke da nemaš ništa na sebi."
Kada je shvatila o čemu je riječ. Odmah je uzela crnu plahtu i pokrila se njom.
"Perveznjače jedan. Kako te nije sram."
"Pa zašto bi mene bilo sram nisam se ja tu skidao pred tobom."
"Ma samo me pusti da se presvučem."
"Okej,ali stvarno si slatka kad se crveniš."
I s tim sam riječima napustio sam njenu sobu./ALEKSANDRA/
Nemogu vjerovati da me je upravo vidjeo polugolu. Stvarno nerazumijem kako nisam odmah skužila da ispred njega stojim gotovo gola. Ubukla sam se i shvatila sam da ako ću ovdje živjeti trebaju mi kupiti potrebne stvari.
Sišla sam u kuhinju a na stolu je bilo svega i svačega. Od pahuljica do palačinki.
"Nisam znao što voliš jesti pa sam ti sve ovo spremio."
"Ti si sve to spremio i to sam."
"Paa da."
"Nikad ne bih rekla da bi ti to sve sam spremio."
"Nikad ne osuđuj knjigu po koricama."
"Hah baš to. Uglavnom hvala ti."
"Nema na čemu. "
"Ee da ako želiš da ovdje ostanem moramo se dogivorit pat stvari."
"Na što točno ciljaš?"
"Pa prvo da nešto razjasnimo ja ne ću vladati nikakvim svijetom. I ja nisam tvoja. Jel ti to jasno."
"Za sad ću to poštovati."
"Okej." Nisam znala što mu znači to da će za sad to poštovati ,ali nema veze nebitno je.
"I moraš mi kupiti neke potrebne stvari za život."
"A kakve to stvari."
"Pa znaš odjeća,tenisice,četkica, pasta,četka za kosu,uloške,tampone i takve stvari."
"Slušaj stvarno neznam što su tamponi niti me zanima. Uostalom neznam ništa o ženskoj odjeći tako da ti ja to ne namjeravam kupovati sam.
Ovako čim pojedemo obavi sve što trebaš i krećemo u šoping."
"Jesi li siguran."
"Nikad sigurniji nisam bio. Sad hajde pojedi to da možemo ići."/LIAM/
Aleksandra je stvarno zgodna i malo mi je falilo da je odma ne pojebem na onom krevetu. Ali morao sam se suzdržati. Ni sam neznam zašto sam pristao na to da ne pokorimo svijet i da ne bude moja. Ali ima tu nečega što mi se sviđa kod nje i zaista ju ne želim izgubiti,za sada.
Što se tiče šopinga htio sam da se više zbližimo.
YOU ARE READING
Ljubav I Magija
FanfictionPAUZIRANA!! Aleks je obična tinejđerica koja će sa svojih 18 godina shvatit da je ona poseba da nije ista kao i druge. U upoznavanju sebe pomoći će joj osoba kojoj se najmanje nadala. Hoće li od prijateljstva doći do nečega većeg i ako uspije njihov...