Danas nam je razrednica rekla da se cijepimo za pet dana. Htjela sam pasti u komu zato što sam najviše mrzila cijepljenje, na samu pomisao da će mi zabiti iglu u rame mi je loše.
Dala nam je papiriće na kojimu moramo napisati jesmo li se već cijepili i potpis roditelja. "Daj bože da sam se cijepila!" govorila sam u sebi.
Meni je zadnji sat bio s razrednicom tako da sam mogla otići doma, a prijateljica s kojom obično idem doma imala je još informatiku.
I tako ostala sam samo ja i moje misli. Neznam kako ali sam sama sebe uspjela sam nagovoriti da će me to boljeti i itd.
Kada sam došla doma bila sam već na rubu suza, od plakanja me spasila moja anti stres loptica. Ona mi je jako korisna jer ja ljutnju izražavam kroz suze pa se nekad ne mogu kontrolirati. Uspijela sam se smiriti no nije dugo po trajalo, opet sam samo razmišljala o iglama...
Hvala bogu danas je petak pa možda preko vikenda zaboravim na sve, i na iglu u ruci doktorice, paniku, bolove, krv... ajme ne mogu prestati razmišljati o tome.
Mami i tati nisam ništa rekla kada su došli jer sam još bila uzrujana pa bi se rasplakala nad njima. Odlučila sam im reći sutra.
Dans nisam jela baš ništa jela jer sam mislila na onu tvar unutar cijepiva, fuuuj krumpir s cijepivom.
U devet sam otišla spavati da što prije zaboravim na ono, ne želim to ni izgovoriti.
Laku noć i krvavi snovi... ajmeee! Satki snovi!
YOU ARE READING
Drama na cijepljenju
HorrorAko se mrzite cijepiti još više će te ako pročitate ovu horror priču o djevojčici Karli. Ona se najviše od svega bojala cijepiti i vaditi krv. Da je znala što će se dogoditi na cijepljenju sve bi učinila da taj dan ne bude u skoli.
