pismo kaktusu
Rasli smo na istoj livadi,
isti vjetar nam latice milovao,
isto nas sunce grijalo.
Hranila nas zemlje napacene, vjekovima poharana.Razlike nismo primjecivali niti smo ih trazlili.
A onda je doslo proljece,latice si bajonetima i nozevima naoruzao.
Srce ti se skamenilo dusa zaledila "kaktus"postade.
Dasu ti bodlje u pustinji bile potrebne razumio bi ali u nasoj livadi bez korova i zla nerazumijem.Nerazumijem da si mogao zivot da ubijas.Odkuda ti pravo da nasu livadu svojom zoves?
Uzorao si livadu svojim zlom, tragove duboke u zemlji ostavio, ali zasto i dalje mrzis i skrivas svoja i tvojih srodnika sramotu?Livadu nasu djelis ali preko drine odnijeti je neces.Ljepo je vidjeti cvjet na tvome tjelu od iglica prekrivenim.
