The battle of the game-Warzone
Chapter I.
Kunem se životom da sam tu djevojku volio više od svega. Poričem da sam mrzio njene duboko mračne oči koje sam proklinjao u sred noći. Dajem riječ da sam bio samo očaran njenom ljepotom, da nisam htio da me smatra čudakom i zagonetno promatra. Priznajem da sam izgubljen, uništen i prognan iz njene duše jer sve što znam da zbog nje ja sam sada ''BITKA IGRE.''
***
Sjećam se kao da sam jučer pogledala te oči. Kao da je jučer ušetao u razred na lagodan način, predstavio se, oduševio cijeli razred i prisebno sjeo ispred mene. Do jučer sam mirisala njegov parfem i slala mu poruke sa skrivenog broja. Do jučer sam se naginjala preko stola samo kako bi udahnula taj miris zaljubljenosti, tu kolonjsku vodu na obrazima i dodatak nekog finog parfema oko vrata. A sada? Sada razmišljam kako ću za dva tjedna raditi isto. Mrzim te proklete zimske praznike, samo me odvajaju od njega, guraju i čine usamljenom. Što ću raditi dva tjedna sama u ovoj kućerini? Ne želim gledati kako snijeg pada ili kako se netko raduje snijegu. Ne, ne želim. Zima nije loša sve dok sam bez njega, čak naprotiv puno je bolje po zimi pratiti njegovu blijedu put, smeđe oči koje smireno prate nastavu i taj odušak koji mi daje pomisao:''Ne idem nigdje. Ovdje sam.''
Ah, Carson je inače smireni tip. Nije neki umišljeni praznoglavi kreten koji samo gleda svoje mišiće. Da, ima ih. Najpoželjniji je pod tjelesnim u bijeloj majci bez rukava. Nije da i ovako nije poželjan. Samo njegova pojava na vratima učionice obuzima dah u plućima. Oh Bože! Kako će mi samo faliti taj njegov status hladnog dečka. Kako ću samo tugovati za tim njegovim hodom, neki bi rekli da je ukipljen i da ima izraz lica kao da je vidio duha no, takav je bio najljepši.
