BLACK ANGEL

Hladni vjetar mrsio mi je kosu. Moj prčasti nos je bio pokriven tankim slojem leda.Bacim pogled prema drvecu, ako se moze vise tako nazvati.Lisce plese ples iznova i iznova. Ljudi zustro hodaju plocnikom. Kisa pada. Izvodi ritam kao i svakog kisnog dana po mom kisobranu.

*I'm not afraid

To take a stand

Everybody

Come take my hand

We'll walk this road together, through the storm

Whatever weather, cold or warm

Just letting you know that you're not alone

Follow if you feel like you've been down the same road...*

Eminemovi stihovi jos uvijek su mi odzvanjali u usima.Rukom sam pomaknula pramen svoje gusto smeđe duge kose i nastavila putem. Putem cega? Zivota?Ne.

Moj zivot je zavrsio kad mi je otac preminuo.Kad sam ostala sama u ovom surovom svijetu.

Pod surovim mislim na svoju zlocestu macehu koja je sve nasljedila od oca i njenu kcer, Lynn.

Sjetila sam se na trenutak svih dogadaja s ocem. Kad smo igrali bejzbol, smijali se salama, ljudima. Suze koje su polako kliznule brzo sam obrisala dlanom.

Pokusala sam biti snazna, ali jednostavno, nekad sam se znala potpuno slomiti, plakati u mraku.

*FLASHBACK*

nategnula sam kapu blize ocima, jer nista nisam vidjela od sunca.

xXx: Jesi spremna,igračice?

Osmjehnula sam se,i kimnula glavom u znak pristanka.

zamahnuo je svojom rukavicom i bacio lopticu u zrak.

Promatrala sam ju, kako leti, kako se blizi.Zamahnula sam najvise sto sam ikad mogla.

Lupila sam je i odletjela je u bezdan. Vidjela sam da se ozarilo njegovo lice i da trci prema meni. Ispustila sam palicu i pocela trcat prema njemu.

Vjetar je puhao. Trcali smo jedno prema drugom. Skocila sam a on me uhvatio i podigao u visine. Smijala sam se.

xXx:Tako treba igračice! Volim te najvise na svijetu!

Lice mu je bilo vedro i veselo. Ponosio se mnome.

ja:Volim te, tata!

*KRAJ FLASHBACKA*

XxX:"Jesi li dobro, djevojcice?"

Trgnula sam se. Ugledala sam zabrinutu staricu s velikim crvenim kisobranom.

Ja: "Da naravno. Hvala na brizi.Moram krenuti da ne zakasnim."

Samo je potvrdno kimnula i nastavila sporim hodom. Stajala sam jos par minuta pa sam nastavila.

Shvatila sam da placem. Plakala sam jer sam bila slomljena. Svakog dana sam mislila na njega. Mislila sam da ce se vratiti. To je bio moj otac.

Jedini covjek koji je vjerovao u mene, podrzavao sve sto radim, bio uz mene uvjek. Sad ga nema. Sad pripada prirodi.

Uvijek me zvao igračicom. Tuzno sam se osmjehnula i nastavila.

Podignula sam glavu i ugledala Standford skolu. Uzdahnula sam, i zakoracila.

Pomislila sam: Jos jedan dan pocinje.