Putovali smo preko cijelog svemira.. Prošli smo kraj svih planeta, mogla sam imati kontakt sa svima.. Ponestalo mi je straha, doživjela sam kao novi 'preporod'. Stajala sam uz Doktora ponosno, znala sam da više nikada neću otići.. A David? Dok smo ja i Doktor pričali, proučavali svaki detalj svemira, David je stajao u desnom kutu TARDIS-a smješkajući se. Doktoru je to bilo čudno.. naivni Doktor, dok sam ja znala čemu taj tajanstveni smješak. Odjednom sam se prenula i otišla u prošlost. TARDIS. Doktor.. Netko se spušta na stepenice.. Doktor gleda.. Jedna prekrasna žena se spustila. Doktor ju je prigrlio i rekao da će sve biti u redu.. Prestala sam gledati tu jadnu scenu. Nisam više željela. Istrgnula sam se iz Doktorova zagrljaja i počela vikati.. Vikala sam kako me iznevjerio.. kako sam ja samo njegov ljubimac kojeg će kad tad napustiti. Otišla sam na najgornji kat TARDIS-a i gledala kroz prozor. Svemir. Samo zamislite.. cijeli život ste bili ograničavani na Zemlju. Čak ne na cijelu Zemlju, već svoju državu.. čak ne ni na državu, već svoj grad.. možda čak ne i svoj cijeli grad.. A sada imate sve planete pred nosom, sve galaksije.. Ne mogu vam opisati kako sam sretna.
- O čemu razmišljaš? - upita me David prekinuvši moja razmišljanja.
- Makni se od mene. Znam što planiraš, ali vjeruj mi- neće ti uspjeti. - rekla sam mu bjesno i skinula njegove prljave ruke s mojih ramena.
- Znači znaš.. Tu je mnogo veća priča nego što ti misliš.. Nisam uopće rekao da sam ja to smislio. Meni je to više kao zabava. Vidiš..
(U tom trenutku svugdje po galaksiji počnu padati vatreni meteori.)
- Prestani! - rekla sam u polu plaču, i on je zaista prestao.
- U redu, Mell. Vidiš, tvoj dar je čista patnja. Vidiš ono što možda i ne želiš, prelivena si patnjom i tugom, dok moj dar ja shvaćam kao zabavu.
- Ovo nije zabava i shvati to već jednom!
- Možda tebi nije, i onako imaš taj patetični dar.. Doktor,Doktor,Doktor.. samo ti je taj kreten na mislima. Zar misliš da sam tu jer želim? Ne, već zato što moram. Čim pobjedimo taj Vremenski rat ja odlazim, a ti se zabavljaj s tom žabom koliko god hoćeš..
(Tada nas Doktor pozove dolje..)
- Mell, David, želim da upoznate Kelly.. Ona će se družiti s vama. - Doktor je to izrekao tako brzo, da smo ja i David ostali u šoku.
- Ali..ali.. kada si otišao po nju? Nismo uopće čuli da je TARDIS stao igdje?! - -David reče izgubljeno, a ja kimnem glavom kao znak potvrde.
- Pa, da vas dvoje niste kao pas i mačka možda biste i primjetili. Kelly ima isto poseban dar- ona može letjeti. Kelly, pokaži im.
( Nakon Doktorovih riječi, cura stvarno poleti.)
- A što vaš dvoje možete? - reče ona i namigne nam, a mi ostadosmo u šoku.
- Ja mogu činiti promjene vremena, mogu napraviti bilo što što se tiče vremena, a Mell može predvidjeti bilo što .. Tako da imamo prilično 'cool' sposobnosti.. - David reče to tako brzo, bilo je očito da se želi nadmetati s njom...
- Svejedno bih najradije ostala letjeti. - reče zmija pokvareno.
Kelly je imala dugu plavu kosu.. Možda do koljena. Bila joj je svezana u pletenicu.. Imala je također plave oči boje mora.. bila je tako puna sebe da je to nevjerovatno.. Mislila je da je tako dobra i nedodirljiva.. Samo postoji jedan faktor koji me je kod nje mučio.. Ako tako misli da je najbolja, gdje će je to dovesti? Samo se sjetite.. ljudi koji tako govore o sebi NIKAD ne završe dobro, kako li će onda Kelly samo?! I tako, nas troje smo se okupili. Spremni za daljnji rat. Međutim, koliko smo mi putovali nismo vidjeli ni trunke rata.. Ne dugo zatim sam se pokajala zašto sam to rekla. U tom trenutku TARDIS stane. Doktor se šokira. Vrate se otvore i unutra uđe neki robot. Sve što je rekao bilo je: "Istrijebiti,istrijebiti!".. Nitko nije znao što se događa dok Doktor nije glasno povikao: SVI U ZAKLON, DALEEEEEEEEEEEEEEEEEEK!
