Dnevnik Stranca

1. Dnevnik

"Je** ga!" , promrmlja Bryan kada je alarm zazvonio. Bilo je tačno 7 sati.
Nekako je skupio snage te se podigao iz kreveta, kojeg je ostavio neurednog. Jutarnji sunčevi zraci su obasjavali malu spavaću sobu te su otkrivali prašinu koja je lebdjela u zraku.

Bryan se spremao za još jedan dan na poslu. Na brzinu je oprao zube te je počeo oblačiti zgužvanu odjeću.
Na stolu u kuhinji je pronašao ostatke sinoćnje hrane, te ih je na brzinu pojeo. Skoro da je i bio navikao na pokvarenu hranu.

Prije nego što je izišao iz stana, sa vješalice u hodniku je uzeo kaput te ga navukao na sebe.
Nakon što je konačno napustio stan, sišao je do ulaza u zgradu.
Sama zgrada je bila vrlo stara, kao i većina ostalih zgrada u ovom kvartu. Bryanu se kvart nije sviđao. Obećao je sam sebi da će čim bude imao dovoljno novca preseliti se odavde. Oduvijek je želio živjeti na Manhattanu, ali je znao da je život tu izuzetno skup. Ipak, nadao se da će se jednog jutra probuditi u svome apartmanu na vrhu nekog luksuznog nebodera gledajući izlazak sunca iznad New Yorka. Bio bi spreman dati sve da mu se taj san ostvari.

Nedaleko od mjesta gdje živi, nalazila se podzemna željeznica. Tu bi svaki dan čekao na voz kojim bi išao na posao u Brooklyn. Tako je bilo i danas.
Inače, Bryan je zaposlen
Voz je već bio stigao kada je on sišao do stanice. Uspio se probiti kroz gužvu te je uskoro ušao u voz. Za divno čudo, ovaj put je uspio pronaći i slobodno mjesto odmah pored vrata. Sjeo je te osjetio neku vrstu olakšanja. Međutim, ubrzo je osjetio kako lijevim stopalom stoji na nekom predmetu. Sagnuo se da vidi šta je to i pomalo se iznenadio kada je vidio da se radi o rokovniku. Uzeo ga je u ruke i gledao ga nekoliko trenutaka. Na koricama nije bilo nikakvih simbola niti bilo čega drugog. Bio je to najobičniji crni rokovnik sa nešto malo oštećenim ivicama.
Nije se mogao suzdržati a da ga ne otvori.

Na prvoj stranici je bilo nešto napisano. Izgledalo je pomalo neuredno te se Bryan namučio dok je uspio razaznati šta to tačno piše. Ipak, zaključio je da se radi o potpisu.
"David... Waterwood...", tiho je izustio.
"Ko je to?" , pomislio je.
Prevrnuo je stranicu i odmah shvatio da se radi o dnevniku. Na vrhu stranice bio je napisan datum: "18. septembar 2015."
Na sljedećoj je stranici pisalo: "19. septembar 2015."
Listajući dnevnik, Bryan je primjetio da je dotični gospodin David Waterwood pisao dnevnik punih 6 mjeseci prije nego ga je izgubio ovdje.
Posljednji unos je bio 21. marta 2016. , odnosno prije dva dana.

Bryan se zainteresirao za dnevnik toliko da nije ni primjetio kako će voz uskoro stići do svog odredišta.
Odlučio je dnevnik ponijeti sa sobom te ga pročitati kada stigne u stan.