His obsession

Uvod

/ Prije svega , Sretna vam 2017.godina! /

"Mama.." govoreći to u plaču , ona i dalje ne mari za moje jecaje koji su ispunili ovu sobu , koja je već ionako puna dimom jointa. Ona sjedi u drugom kutu sobe i bode se već treći put iglom koja je puna heroina. Povlačim se u kut u kojem sjedim od jutra , ne smijući se maknuti dok on ne dođe. Moj 'otac' koji se nikada nije pobrinuo ni za mene ni za brata. Ali Joe /brat/ se spasio na vrijeme,otišao je studirati u inozemstvo a mene je ostavio ovdje , u ovom paklu. 

Dok sam plačući punila ovu sobu negativnom energijom,začuju se ulazna vrata. Vrečica puna pivskih boca se čuje. Teturajući se do dnevne sobe ,otac je ušao napušen,nadrogiran,pijan.
Kad se neko napije postoje dvije opcije. Ili ćete biti sretni ,ili ćete biti agresivni. U njegovom slučaju on je bio agresivan. Bijesno je bacio boce na stol i došao do mene. Uhvatio me za rub majice i pribio uz zid ,svom snagom me stisnuo za grlo i lupao moju glavu o zid.

Jednom.

Dvaput.

Triput.

"Zašto mi ovo radiš!? Što sam ti ikad napravila!?" derala sam se na njega koliko god sam mogla. Mržnja i strah su se pomješali ,ali ipak strah od tog monstruma je kolao mojim žilama. Napravio je korak unazad i psihopatski se nasmijao.

"Djevojčice.." uzeo je nešto sa stola ,nisam vidjela jer ima debelu,dlakavu ruku i ne može se ništa vidjeti. " odakle ti pravo da mi se tako obraćaš?!" ošamario me svom snagom. Uhvatila sam se za lice i počela sam plakati. Obljevao me znoj znajući da će se sad dogoditi nešto strašno. Imao je iglu u ruci. Iglu heroina.

Približavao mi se ,sa psihopatskim osmjehom. Od previše plača mi je vlaga izazvala temperaturu. Bila sam bolesna u svakom smislu,imam bolesne roditelje.

" Znaš čemu služi ova igla?" upitao me. Previše mi se približio pa sam osjetila loš zadah i smrad koji je dolazio od njegove košulje. Tresla sam se ali to nije mjenjalo činjenicu da sam najebala. Upravo sad.

Nabio mi je tu iglu svom snagom u ruku,i pustio da heroin krene u moj krvotok. Digao se i otišao do majke. Oteo joj je iglu iz ruke i nabio ju sebi. Mrko ga je pogledala i okrenula glavu. Zgrozim se na samu pomisao da su me oni stvorili.

Sjeo je na stolicu i zabacio glavu unatrag. Pogledao me i rekao. " Mrš u sobu." zadihano je izustio. Šuteći sam se dignula i otišla. Penjala sam se po prašnjavim stepenicama ,pune paučine ,pune loših sjećanja ,pune mog lošeg djetinjstva. Ušla sam mamurno u sobu. Nisam mogla doći sebi. I tako neko vrijeme...Ali jaka sam , ili bar to mislim. Ležala sam na madracu svoje sobe koji je bio na podu, i to nije soba , to je podrum. Zurenje u zid vas može hipnotizirati , kao i mene. Valjda je to razlog zbog kojeg svaki put zaspem.

-

Budim se nakon dva sata mukotrpnog sna , dižem se i stajem pred ogledalo. Izgledam dobro , valjda. Oblačim se i vežem kosu u punđu , izdahnem i nasmijem se samoj sebi. Ostani jaka,sve ostalo će doći na svoje - pomislim. Skupim hrabrosti i uputim se dolje u dnevnu sobu. Silazim sa stepenica laganim korakom ,ali uhvatim oca da se negdje spremao. Gdje bi mogao ići u 9 navečer? Ubrzo nakon što je izašao siđem dolje i izađem van. Teturao se dok je hodao,valjda se sad samo napio..Pratila sam ga , nekoliko se puta okrenuo i skoro me skužio nekoliko puta jer naravno nisam profesionalac u praćenju nekoga. Ušao je u neku mračnu ulicu , i tada sam ga izgubila. Nastavila sam hodati i naišla na neku staru kuću , u kojoj je gorilo svjetlo. Izdahnem. Zašto si ovo radim?Samo ću nadrapati. - Pomislim. Ali nastavim hodati, dođem do početka kuće i dobro ju pogledam. Čujem neke uzvike i dođem do prozora i ugledam mnogo ljudi unutra , a jedan od njih ,a jedan od njih je i moj otac. Neki čovjek je izvadio pištolj i prislonio mu uz čelo. Nek crkne. Ionako mi je puno toga napravio zbog čega ga prezirem. Nasmijem se glasno i onda se sjetim da me mogu čuti. Srce mi je lupalo 100/h i nisam mogla doći sebi. Poslali su nekoga da pogleda jel ima koga vani. Prestravila sam se. Ubit će me. Smiri se , smiri se - ponavljala sam si. Okej diši. Uh. Čujem korake negdje pored mjesta gdje sam se sakrila i vidim nečiju sjenu na cesti. A ta sjena je gledala baš u mene. Dignula sam glavu i ugledala njega.