New York 16.11.'17
Veliki grad, mali ljudi opcinjeni svojim skidasnjim dosadnim zivotima, beskucnici koji su zauzimali klupe u parku kako bi se odmorili od hladne studenske noći. Grad koji je noću postajao grad sa najviše izvršenih ubojstava,silovanja i otmica. Grad koji je imao dvije polovice,jedna koja je bila prisutna samo danju a druga koja nikada nije spavala samo je noc bilo razdoblje kada je ona bila najizražajnija.
I bas u tom gradu je odrastao on, Jason Mccann. Osamnaestogodišnji dečko smeđih očiju koje nisu odavale ni jednu emociju, oštrih crta lica i tetovaža koje su prekrivale cijelu duzinu njegovih ruku. Bas je on znao šta to znači zivjeti,a i preživjeti u onom dijelu New Yorka koji je bio poguban za skoro sva ljudska bića.
New York 16.11.'17
U onom nesto ljepsem dijelu tog velikog misetrioznog grada živjela je djevojka crne valovite kose, blijedog tena i prodorno plavih očiju koje bi svakog čovjeka učinio da se utopi u njima. Velika buntovnica, djevojka velikih snova, niskog samopuzdanja i lose proslosti. Iako su svi oko nje mislili da je ona imala bas takav zivot gdje je sve bilo savrseno nije bilo tako. Ona je imala jedan strah. Strah od ljudskog dodira. Svaka nepoznata osoba koja se nalazila u njenoj blizini budila je u njoj strah koji je bio toliko jak da je djevojku odvojio od stvarnoga svijeta i zaotvorio u njezina cetiri zida koja su je cinili da se osjeca sigurno barem i nakratko. Samo ta djevojka,ta djevojka plavih oceanskih ociju znala je da to nije tako. Znala je što znači biti napušten, odrastati bez roditeljske ljubavi i topline obiteljskog doma, što znaci svaki dan trpijeti bolne udarce i rane koje su zauzimale veliku površinu njezinog tijela a da to nitko nije znao.
...
Iako su po dosta toga bili različiti njihova prošlost je vrlo slična ako ne i ista. Ona ne zna za njega, on ne zna za nju. Svaki od njih ima svoju priču, svako od njih ima rane i traume iz proslosti sa kojima se sam mora nositi. Tako različiti a opet tako isti.
Što se desi kada se te dvije izgubljene sasvim povrijeđene još nikad nevoljene duse nadu na jednom mjestu ali u krivo vrijeme? Sto ako se rodi ljubav? Sto onda?
Evo ekipa ovo je pocetak. Ja se nadam da vam se svida. Ovo vec pisem duze vrijeme i sada stvarno ovo zelim pretvorit u nesto veliko. Ali prvo u pricu koju cu ja se nadam uspijesno zavrsiti, i isto tako se nadam da imam vasu podrsku. Hvala vam ekipa!
Cujemo se na iducem partu!😊
YOU ARE READING
say you won't let go
Fanfiction"Svako od nas prije ili kasnije u životu dobije udarac tamo gdje najviše boli. Kažem vam. Svako. Baš svako. I onda ili ojačaš ili te bol bol uništi..."
