Sve se uvijek činilo savršeno. Puno novca, hrpu prijatelja, savršena obitelj, najljepši osmjeh... Ali onda su godine prolazile brže nego ikad i tad sam shvatila. Živjela sam bez ljubavi. Ali tada se pojavio on. Isti cilj, iste oči, isti karakter i i...
Gledala sam ravno u oči svoga oca i pokušala shvatiti o čemu priča, ali mi nije išlo. Pričao je o tome da ako želim naslijediti njegov posao da moram više učiti. Ja to nemogu ja imam svoj cilj ne treba mi njegova tvrtka. Mislila sam u sebi.
"Tata! Mene ne zanimaju tvoje tvrtke! Ja ću pratiti svoj cilj" Dosta dugo mi je gledao oči bez ijedne rjeci. Kad se tada napokon sjetio javiti. "Dušo slušaj me, nogomet nije za djevojke!" Dobro, ovo me ostavilo bez rjeci. On, ma šta si je on umislio! Pa tata ti mi i jesi rekao da moram nešto trenirati! "Molim?! Tata, ja imam 17 godina i uskoro 18! Zato nećeš mi ti upravljati životom"
"Smiri se malo i ne razgovaraj tako sa svojim ocem" Pa da nisi počeo dosađivati o svojoj tvrtci i nasljeđu ne bismo se svađali. Pričala sam sa svojom maštom dok sam ljuto gledala svojeg oca.
"Tata, ego ti je veći nego ova kuća" Hahahaha sad ja vodim riječ. Mislim nisam ništa krivo rekla to je istina. "Kako molim! Daj mi svoj mobitel istog trena mlada damo! U kazni si!
"Zbog čega?!? Zato jer sam govorila istinu?!"
"Mlada damo u šta si se ti to pretvorila? Nikad te nisam tako učio"
"Neda mi se sada s tobom raspravljati, uostalom zakasnit ću na trening"
"Ajde idi ali nismo još gotovi!"
Prevrnula sam očima i otišla u svoju sobu boje lavande. Uzela sam torbu i u nju stavila tenisice, bijelu majicu, sorc i bocu vode. Otišla sam do ormara i izvadila crne tajice, plavu majicu i visoke bijele starke. Obukla sam se i napravila visoki rep te potrcala niz stepenice. "Idem!" "Bok, da si doma do 20:30" "Biti ću i ranije!" Izašla sam iz kuće te krenula prema terenu kamo imamo treninge.
A sad da se predstavim. Ovako ja sam Laura Mullier, imam 17 godina. Kosa mi je plava i jako je dugačka, a oči su mi plave. Treniram nogomet već 10 godina. Moja obitelj je jako bogata. I zato se i jesam prije prepirala s tatom koj želi da nasljedim njegove firme. Da, tata mi je doma, a mama radi popodne kao direktorica fakulteta. Dosta sam popularna osoba. Mislim ja nikad nisam htijela biti popularna, ali kako kaže Luna "Moja ljepota zaslužuje više." Ne, po meni ja nisam baš neka lijepa osoba. Kosa mi često izgleda masno, previše sam visoka, imam neobican nos i smotana sam.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ali zato imam jako puno vrlina. Zabavna sam, znam nasmijati ljude, uvijek pomazem, nisam bezobrazna, uvijek sam nasmijana... Mislim to su mi sve prijatelji rekli. A kad smo kod prijatelja, imam ih puno ali samo troje su oni pravi. To su Kristijan Marko i Luna. Zajedno smo još od vrtića. Istina da bili smo razdvojeni par godina. Bila sam se preselila ali smo se vratili i nastavili naše prijateljstvo. Kristijan i Luna su skupa, Marko... Eh on je druga priča, veliki zenskaros ali je uvjek tu za druge. Nikad nebi nekoga povrijedio.
Uglavnom....
Došla sam u svlačionicu i obukla odjeću za trening.
"Gdje si maco!" Čula sam glas mog najboljeg prijatelja Marka. "O-oo Marko! Gdje si burazeru?" "A tu sam, ajd idemo" "Može, gdje je Kris?" "Sa Lunom sad će doći njih dvoje. Luna nas gleda, opet" "Aha okej! Ajde idemo" Povukla sam ga za ruku te smo zajedno otrcali kod trenera. Ako niste shvatili treniram s dečkima. "Ej, di ste ljudi" "Yo Kris, kamo je Luna" Zaljubljeno mi je pokazao prema tribinama, a tamo je sjedila niska crnokosa luđakinja. Moja Luna. Ona je jedna jako vesela osoba, za razliku od kristijana koj se uvijek previše brine. Otrcala sam do tribina da se pozdravim s Lunom. "Hey! Di si macko!" "Evo me tu sam" Cijelo vrijeme je gledala zaljubljeno u Kristijana. Ponekad me zivciraju, ali obožavam ih ubila bi se za njih. "Ahh, tu sam" "O oprosti! Ajde trener te zove"
Hej, hej! Dakle ja sam nova na wattpadu, i nadam se da vam se sviđa. Iskreni komentari mi puno znače, o da i ostavite vote! 😘
