Svijet Misaki

Čudno je to što neke osobe iz dana u dan napreduje što se tiče zrelosti. Njihovo mišljenje svakim danom ima sve više argumenata a instikt za dobro i loše se povećava. Takve osobe biraju sebi društvo, kroje svoju sudbinu i znaju se zabavati bez da zabava izazove ikakve posljedice.
Dok ima i ona druga strana, suprotnost od prve.

Ja ne znam u koju grupu pripadam. Možda pripadam nekoj još ne pronađenoj grupi?

Vani pahulje padaju sa neba kao da jedva čekaju stići na tlo. I one žure kao i milijardu ljudi u svijetu, nestrpljive su.
Čudno je kako se svi negdje žure, nervozni su i nestrpljivi. Uvjek kasne, uvjek su bjesni nisu nimalo smireni i opušteni.

Dok pahulje žure stići na svoje odredište (zemlju) ja ih posmatram, pijem kafu i tepam svojoj orhideji. Možda zvuči ludo ali da, pričam sa svojim cvjećem.
Tiho je i uvjek me sluša, nikad ne odaje moje tajne a uvjek me usreći. I cvijeće ima osjećaje, ako niko ne obraća pažnju na njega ono se rastuži i uvene.
Sasvim sam zdrava u glavi, cvijeće to jest biljke i životinje su najveće bogatstvo planete Zemlje i prema njima bi se trebali lijepo ponašati.
Tužno je što mnogi ljudi u svijetu neplanski sijeću šume, uništavaju mnoge životinjske vrste i dovode ih do izumiranja i još mnoštvo groznih stvari.

Moja orhideja je mnogo sretan cvijet, svaki drugi dan joj brišem listove svježom vodom a svaki treći dan je zaljevam još je uz to na jako lijepom mjestu gdje ima dosta svijetlosti.

Voljela bih da imam svoj vrt u kojem bih posadila mnogo cvijeća.

Mogu se nazvati seoskom djevojkom, mnogo volim sela a pogotovo farme. Naravno, zbog lijepe okoline i životinja.
Uvjek kada imam vremena odem na selo, budem nekoliko dana a zatim se opet vratim građanskom životu.
Dosadno je ovdje kod mene, svaki dan je isti. Ne možeš ni uživatu u zimi, a ona mi je omiljeno godišnje doba.

Mnogo volim zimu, možda zbog lijepog djetinstva u kojem su se najljepši događaji dešavali na zimu. No ni proljeće nije loše, i ono je također lijepo pogotovo zbog visibaba i ljubičica. Dok i ljeto nije baš nešto, mnogo je vruće tad a prevelika vrućina mi smeta ali se ljeti najviše zabavljam.

Već kada sam spomenula zimu moram i reći da najviše volim čitati knjige zimi i slušati laganu muziku poput klasične. Betovenove kompozicije me najviše opuste kada slikam, također dobijem više inspiracije za sliku.
Ako već posmatram kako snjeg pada (kao i sad) onda pustim sebi neku metal pjesmu i crtam u svesku koju uvjek nosim sa sobom.

Imam mnogo hobija i zanimanja ali najviše pažnje pridajem prirodi, muzici i književnosti.
To je ono što najviše volim.

Što se tiče moga imena, možete me zvati Mei Misaki takođe mi je svejedno da li ćete me zvati po prvom ili drugom imenu. Nije mi uopšte bitno.
Inspiracija za moje ime mi je došla od jednog fiktivnog lika po imenu Mei Misaki. Ona je naime lik u jednom animeu, dosta mi se svidjela a pogotovo njeno ime.
Trenutno radim na njenom crtežu, valjda će crtež biti dobar.

Ovo bi trebao biti neki opis mene? Radim na ovom poglavlju već dugo i svaki početak mi se nije sviđao, sve dok nisam napisala ovaj.
Dok sam ga napisala, pahulje su usporile i sada ih nema mnogo.