Mračna noć, nebo bez trunke oblaka. Nije bilo čak ni hladno, ugodno vrijeme. Savršeno za san, svima osim njemu. On je sjedio pokraj groba u 2 sata poslije ponoći ,pričao s njom.
"Sve znam."
"Znam zašto 'You don't own me" , znam zašto nisi bila sposobna voljeti..."
Uzeo je maramicu i počistio malo zemlje što se nakupilo na mramoru.
"Nikad te nisu naučili što je to."
Osmjehnuo se.
"Upravo sam se sjetio dana kad sam to saznao. Taj dan kad sam se vratio kući ,ti si našla našu sliku. "
"Taj dan me ubio psihički. Saznao sam sve ,bebo."
"Znam da si jednog toplog ljetnog popodneva čula svoju majku kako priča sa prijateljicom da bi voljela da te nikad nije rodila. "
"Znam, bebo!"- tekućina se polako počela nakupljati u oku.
"Znam i da ti je otac razbio flašu štoka pod nogama!!"-spustila se jedna suza.
"Čuo sam da te jednom prilikom majka vukla za kosu po hodniku"-zastao je. Stavio je ruke na lice.
Maknuo je ruke nakon nekog vremena i rekao: "Zašto mi nikad nisi rekla?!"
"Znam da su ti oduzeli pravo na dom, da je sve tvoje jednog dana prepisano na drugog."
"Znam da su te izdali jedini kojima si vjerovala"
"Znam koliko si plakala!!"
"Znam za pokušaje ubojstva!!"
"Znam za selidbe!!"
"Znam za sve ,bebo."
"A saznavši to. Mrzim višu silu što me nije poslala prije tebi!!"
"Mrzim jer te život nije mazio!"
"Mrzim što te svake sekunde sve više i više volim..."
