Sjela sam onako pored nje. Ona sva ogrnuta pokrivačem suza,krvavih,mračnih suza, nije znala šta da radi. Plakala je, proklinjala je, jedinu osobu koju je istinski voljela u životu, nju je te noći,zajedno sa narednim noćima čitave zime 2016-te proklinjala je nju, iz sveg glasa, tu svoju ljubav, sada već izgubljenu. Sjela sam pored nje, i prolila sam i ja suze, prvi put nakon nesreće svoga, polomljenih ruku punih žuljeva, jedinog, voljenog oca. Toliko je boli bilo u njenom plaču, toliko je odzvajanja bilo u njenom glasu kad god bi ona izgovorila to prokleto ime. I tako noćima. Krvavi plač. Udaranje rukama od svaki poklon ili svaku uspomenu, sve. Kao da je mene udarala. Ali ovo je bilo gore, ove suze su bile nešto mnogo gore. Gledajući nju onakvu zaboljelo je više nego ijedan problem do sada. Ljubav prema sestri je besprekorna, baš kao što je njeno lice bilo kad se smijala sa osobom koju je voljela. Kako samo ljubav može da zaboli osjetila sam na njoj, osjetila sam kroz nju kako ljubav boli. A svašta se kasnije dešavalo, što mi je pokazalo kolika je veličina i težina nečega besprekornog što ona ima a ljubav je premala riječ za to. Reći ću vam sada samo ovaj dio, druge faktore, druge živote, drugu sramotu zbog njene ljubavi vam spominjati neću. Ali isto tako kao što ljubav vas čini sretnim, može vas povrijediti itekako, pokažite svima vašu ljubav. Ignorišite sve i volite se. Fuck all off them. Be you. Be happy.
YOU ARE READING
krvave suze
RomanceProlivene suze za centar moga života,značenje mog postojanja, jedinu stvar na koju ne dam da glas podignete, poprijeko pogledate, a kamoli da je povrijedite, sestru.
