Već nekoliko dana se ne osjećam dobro. Imam temperaturu koja mi se povisuje iz minute u minutu. Probala sam sve načine da je skinem al’ ništa. Harry se brine za mene. Silazeći niz stepenice osjetila sam vrtoglavicu,nekako sam uspjela da održim ravnotežu.
Ulazeći u kuhinju ugledala sam Harry-a kako priprema salatu,nasmijala sam se tom prizoru. Došao je do mene i uhvatio me ispod ramena i donio do stolice kako bi mogla sjesti.
Sjedamo za stol koji se nalazi u kuhinji i počinjemo večeru. Nekoliko minuta smo sjedili u tišini dok je on nije prekinuo.
Znam na šta trenutno misliš Emily,prestani misliti da će ti krv pomoći. –Rekao je pokušavajući ostati što smirenije.
Harry kako ne shvataš da mi to trenutno treba. Od toga će mi biti bolje. –Rekla sam krickajući donju usnu,pokušavajući ne misliti na krv.
Nema šanse Emily. –Već je počeo njegov bijes koji se mogao osjetiti na kilometre.
Ti bi trebao da me podržiš Harry zar ne? –Rekla sam ustajući ljuto od stola. Harry je samo mirno promatrao moje ponašanje nastavljajući jelo.
Emily prestani više. –Rekao je bacajući viljušku u tanjir i ustajući od stola. Njegove blistavo zelene oči su počele da dobijaju crnu. Uvijek dobije tu boju kada je ljut i pun mržnje.
Mrzim te. –Rekla sam odlazeći u sobu.
Ušla sam u sobu i jakao zalupila vratima te ih zaključala.
Mrzim ga. Želim krv i ne može me zaustaviti. U svojoj sobi sam uvijek imala skrivene krvi i neće me spriječiti da je uzmem. Otvorila sam ormar koji se nalazio na desnoj strani blizu vrata. Ugledala sam mali frižder u ormaru brzo ga izvadila. Otvarajući ga osjećala sam još veću želju.
Ovo mi je već peta bočica krvi. Odlazim u kupatilo i skidam svu odjeću koja se nalazila na meni. Kosu sam zavezala u visoku punđu. Pustila sam vodu da teče niz moje tijelo. Hladna odu koja me je uvijek smirivala. Već nekoliko dana samo razmišljam o mom životu koji se promijenio iz korijena. Nisam željela ovakav život al’ morala sam ga izabrati inače bi umrla. Shvatam da sam već duže vrijeme pod tušem i da je vrijeme za spavanje. Izlazeći iz kabine uzela sam ručnik koji je visio na zidu i ogrnula se.
Sklanjajući prazne boce od krvi u ormar začula sam lomljevinu koja je dolazila iz kuhinje. Ulazući u kuhinju ugledala sam Harry kako kupi staklo sa poda koje je razbio. Pošla sam da mu pomognem al’ me je samo pogledao ubojitim pogledom na što sam ja samo preokrenula očima i otišla po čašu vode zaobilazući ga.
Pokušala sam ne primijetno da ukradem bocu krvi iz friždera kako bi se malo smirila al’ me je Harry zaustavio uzimajući mi bocu iz ruku i vraćajući ju u frižder.
Da se nisi usudila. –Rekao je bacajući ostale ostatke koji su se nalazili na podu.
Šta ako već jesam. –Rekla sam pokušavajući ga zaobići i otići u sobu da uživam u malo.
Emily zar nisam bio dovoljno jasan. –Govorio je koračajući prema meni. Otrčala sam u sobu i zatvorila vrata. Ne želim da budem s njim trenutno,ne želim da znam šta mi može uraditi.
Mama molim te ne želim ovo. –Govorila sam jecajući i gledajući moju mojku i oca kako me žele pretvoriti u čudovište.
Žao nam je Emily al’ to je jedini način da preživiš. –Rekla je plakajući i izlazeći iz sobe,ostavljajući me sa ocom koji me želi pretvoriti u čudovište.
Molim te oče ne čini to ako mi je suđeno da budem mrtva neka bude tako. Ne želim da budem čudovište. –Rekla sam gledajući u oca kojeg nije briga za djecu. Ako me pretvori u čudovište moj život je gotov. Uzeo je inekciju koja se nalazila na stolu kraj moje glave i ubrizgao mi je u ruku. Molila sam i preklinjala da to ne uradi al’ me nije želio slušati. Željeo je isto što i moja majka da budem čudovište ako treba samo kako bi preživjela. Prezirala sam takve roditelje koje će sve učiniti kako bi dobili novac. Ako budem živa do 18 godine moji roditelji dobijaju veliko nasljedstvo. Gledao me je par minuta te me ubio.
Probudila sam se sva u znoju. Imala sam temperaturu. Ovo mi se događa već nekoliko dana da sanjam jedan te isti san. Pkušala sam da ustanem al’ nisam mogla,vrisnula sam od boli koja se nalazila u meni. Vratila sam se u krevet i kroz nekoliko čula sam korake kako se približavaju sobi. To je Harry sigurno. Otvorio je vrata i ušao unutra. Vidjelo mu se na licu da je zabrinut. Približio se krevetu te sjeo do mene.
Jesi dobro? Čuo sam vrisak,šta je bilo? –Upitao je zabrinuto.
Nisam dobro. Sve me boli,onaj san opet se vratio. Želim da budem normalna a ne neko čudovište. –Rekla sam plakajući i okrečući mu leđa. Stavio je svoje ruke na moja ramena i okrenuo me prema sebi.
Ti nisi čudovište,razumiješ? –Rekao je ozbiljnim glasom gledajući me u oči. Samo sam ga zagrlila i tiho se zahvalila.
Legli smo zagrljeni na krevet. Znam da nije trenutak al’ ga moram pitati.
Harry jel’ mi opraštaš? –Rekla sam gledajući u njega. Spustio je glavu tako da je gledao u moje lice,tačnije u moje oči koje su imale puno suza i crvenila.
Ne razumijem. –Rekao je i dalje ne sklanjajući pogleda sa mojih očiju koje su počele da spuštaju suze.
Za Emmu Harry. Da li mi opraštaš što sam ju ubila? –Upitala sam ne prekidajući kontak očima iako sam lila more suza. Željela sam da dobijem odgovor kakav god on bio iako sam se malo plašila da mi nije oprotio da me sažaljava zato je ovdje.
Nemam ti šta oprostiti Emily,nisi ništa zgriješila da moraš tražiti moj oproštaj. –Rekao je gledajući me u oči koje su se zacaklile na njegove riječi. Poklonila sam mu najiskreniji osmijeh iako sam bila slaba i spremna na plakanje. Prbližio mi se I poljubio me u tjeme. Zgnjurila sam svoju glavu u njegov vrat izaspala.
/HARRY POV/
Ležao sam u krevetu razmišljajući zašto je Emily bolesna. To nije kakva bolest ne može samo tako postati bolesna. Nešto je popila a nije smjela. Možda je zbog Emmine krvi to joj se događa od tog incidenta. Moje razmišljanje prekinuo je vrisak koji je dolazio iz Emily-ine sobe. Još jedna noćna mora,pomisli. Krenuo sam prema njenoj sobi. Nekoliko minuta sam stajo pred vratima razmišljajući. Otvorio sam vrata i ušao unutra.Bio sam zabrinut za nju. Nije ovo zaslužila da joj se dogodi. Približio sam se krevetu te sjeo do Emily.
Jesi dobro? Čuo sam vrisak,šta je bilo? –Upitao sam zabrinuto.
Nisam dobro. Sve me boli,onaj san opet se vratio. Želim da budem normalna a ne neko čudovište. –Rekla je plakajući i okrečući mi leđa. Stavio sam svoje ruke na njena ramena i okrenuo je prema sebi.
Ti nisi čudovište,razumiješ? –Rekao sam ozbiljnim glasom gledajući je u oči. Samo me je zagrlila i tiho se zahvalila.
Legli smo zagrljeni na krevet. Nekoliko minuta smo ležali na krevetu dok me one nije upitala.
Harry jel’ mi opraštaš? –Rekla je gledajući u mene. Spustio sam glavu tako da sam gledao u njeno lice,tačnije u njene oči koje su imale puno suza i crvenila.
Ne razumijem. –Rekao sam i dalje ne sklanjajući pogleda sa njenih očiju koje su počele da spuštaju suze.
Za Emmu Harry. Da li mi opraštaš što sam ju ubila? –Upitala je ne prekidajući kontak očima iako je lila more suza.Gledala me je u oči kao da očekuje odgovor bez izmotavanja ili nečeg drugoga.Pokušala je da sakrije strah iz očiju al’ joj nije uspjelo.
Nemam ti šta oprostiti Emily,nisi ništa zgriješila da moraš tražiti moj oproštaj. –Rekao sam gledajući je u oči koje su se zacaklile na moje riječi. Obrisala je suze te mi poklonila najiskreniji osmijeh iako je bila slaba i spremna na još plakanja. Prbližio sam joj se i poljubio je u tjeme. Zgnjurila je svoju glavu u moj vrat i zaspala.
ZA NASTAVAK 50 READS I 17 VOTES.. xxx
