"Hector!!!"-vikala je nekoć njegova najbolja prijateljica. Brzim koracima je pokušala stignuti njega.
"Hector, Reus je krivac! Nitko drugi budalo!"-vikala je , on je stao ,a ona se zabila u njega. Odmaknula se lagano ,dok se on okretao prema njoj.
"Ovdje se radi o nečem većem. Reus je imao razlog, ali on to nikad ne bi napravio. On ju je volio. Vjeruj mi ,kad netko nekoga voli, ne bi ubio osobu koju voli, makar ona voljela drugog.
"Odakle ti sad ta ideja?"-tiho je rekla. "Je li ti to Gerald uvrtio u glavu? Shvati da je i Gerald nju jako puno volio , bila mu je kao sestra. Shvati to."-rekla je još tiše. Znala ga je u dušu, znala je što će sad napraviti.
"Ako mu je bila kao jebena sestra ,zašto ju je onda pustio tu večer samu?!"-zaderao se na nju .
Skupio je šake. Znao je da to ona nije zaslužila. Nije zaslužila ovo njegovo ponašanje, ali on jednostavno neće moći nastaviti dok ne sazna što se dogodilo s njom.
Okrenuo se i krenuo prema autu. Sjeo je u auto i stisnuo papučicu gasa naviše što je mogao.
Škripa guma začula se i on je ispario u vidu magle.
10 minuta nakon pojavio se ispred zgrade ,gdje je ona večer prije smrti došla kod "prijateljice".
Uletio je u zgradu. Znao ju je napamet. Stan broj 8 na najvišem katu.
Pretrčao je stubište i krenuo bijesno lupat od vrata. "Stefaniaaaa!!!"-derao se i lupao. "Stefania odmah!"-uz snažno lupanje , vika se nastavila.
"Glupačo , razvalit ću vrata ,a i kičmu ti, ne otvoriš li!"-vikao je i sekund nakon , vrata su se otvorila. Odmah ju je zgrabio za vrat i prislonio uz zid.
"Koji kurac izvodiš?"-bijesno je govorio kroz zube.
"Hector, nisam Boga mi , nisam oca mi."-rekla je kroz suze.
"Ne diraj u Boga!"-tiho je prosiktao.
"Hector, ona. Ona. Ona je bila u ogromnim problemima i ja . Ja nisam željela se uplitat u to. Imam dijete , ne želim da odraste samo. Molim te Hector, pa kum si mu. To ti je kumče. "- govorila je kroz suze.
"Ona je bila jedina osoba do koje mi je bilo stalo"-izvukao je pištolj. Usmjerio prema koljevci, ispalio metak.
"Neeeee!!!"-jeziv vrisak čuo se od očajne majke ,sad, mrtva djeteta.
Odmaknuo se od nje , stao na vratima , pogledao još jedan put u njenom smjeru. Ona je držala djetešce u rukama.
"Možda si trebala tu večer, primit je u svoj stan, možda bi za godinu dana ,tvoje dijete se igrala sa mojim. Ovako, možeš samo osjetiti polovicu moje boli, kučko izdajnička. "- rekao je , okrenuo se i krenuo niz stepenice ,sad već laganim korakom. Dok je izlazio, čuo je jecaje, vrisak ,dva, lupanje, razbijanje...
Sjeo je u auto, smotao jedan , uzeo upaljač , zapalio i krenuo. Dim je brzo ispunio auto, brzina se povećavala. Njegova krv se užarila , pjesma na radiju bila je "Dobar umire mlad". Pojačao je , prolazio je cestom ,gdje je bacila trku s njim. Sjeća se da je rekla da će mu reći spol djeteta, samo ukoliko on pobjedi. Ona je vodila cijelim putem, ali sam je prestigao na kraju. Muško.
Sada on prolazi sam ovom cestom, juri, gine, suze su se spuštale niz lice, a vrisak napustio njegova usta.
Okrenuo se na sred ceste. Škripa guma, dim , brzina, trava, sve se pomiješalo.
Došao je do nje.
Sjeo je pored njenog groba. Suze su počele napuštati njegovo lice.
"Dominic"-tiho je rekao, dok je obrisao suze.
"Pitala si me kako bi voljela da se zove. Bio sam budala i nisam rekao odmah, ali sam razmišljao dugo. Voljeo bi da se zvao Dominic, kao Dom iz našeg najdražeg filma. Sjećaš se kao djeca ja sam bio Dom, ti Leti. Slušaj , ljubavi, ja ću saznati tko ti je ovo napravio. Obećajem ti, da ni oni neće imati svoju obitelj, da će žalit cijeli život za ovim činom. Od najbolje sam naučio ,kako biti najgori"