Djevojka sa krilima |✓

7.dio

Polako se spuštala stepenicama u prizemlje. Glasovi su postajali sve jasniji. Osjetila je vlastito srce kako lupa. Polako je koračala hvatajući se za zidove.

Nemoj hahahaa

Onda poreci što si rekao

Netko se glasno smijao i derao.

Hoćete vas dvoje više prestat? ?

Ne dok ne poreče sto je rekao!

Mia. Prestaniii me hahah škakljatt

Nikad!!

Progutala sam knedlu i nastavila hodati.
Stigla sam do kraja hodnika i instiktivno otvorila vrata. Poveća soba koja izgleda kao dnevni boravak. Na sredini sobe je okrugao tepih a na njemu malen staklen stolić.
Na jednoj strani tepiha je kauč a na suprotnoj strani je malen stolić sa televizorom. Zidovi su bijeli. Soba je bila sva osvijetljena malenim lusterom iznad stolica.  Na zidu desno se nalazio prozor iz kojeg se jasno mogla vidjeti šuma i mjesec iznad nje. Sa jedne strane prozora je bio ogroman ormar sa staklenim vratima u kojem je bilo mnogo porculanskog posuđa. Sa druge strane je bio jedan ogroman kauč.  Na kaucu je bio jedan smeđokos dječak koji se smijao iz sveg glasa dok ga je cura koja je bila na njemu  brutalno škakljala. Druga cura koja je izgledala nešto starije od njih pokušavala ih je razdvojiti dok je do nje bio visok dečko, meni okrenut leđima i smijao se.

I naravno pošto je već tu stajala i gledala ove ispred nje svakojake misli su joj se rojile po glavi. I kako je nitko nije primjetio posljednjih pet minuta koje je tu stojala i promatrala ih odlučila se na dvije opcije.

Bježi i riskiraj da te uhvate i budi bez odgovora.

Ili..
Nakašljaj se. Možda primjete tvoje postojanje.

I naravno odlučila se za ovo drugo.

*khm..*

Najednom su se svi pauzirali ko u  nekom filmu i okrenuli prem njoj. Sad je tek osjetila koliko ju je zapravo strah.

"Um.. bok" odlučila je prva progovoriti.

Stvarno? Bok? Ajme kozo retardirana..

Ovi dvoje su naglo ustali s kauča.
Okrenuli su se prema njoj. Glava joj je počela pulsirati.. bol se vraćala.

Ne opet...

Duboko je udahnula i izdahnula. Već ih je vidjela negdje.

"Um.. jesi dobro?" Upitala ju je smeđokosa djevojka koja je škakljala dječaka koji je bio do nje.

"Um. " izgledala je malo nervozno.

"To je valjda posljedica pada" ubacila se crvenokosa djevojka.

"Pada?" Leah se začudila.

"Da. Ovaj... pronašli smo te na ulici onesvještenu. Vjerojatno si pala i udarila glavom o asfalt." Objasnila je crvenokosa.
"Vjerojatno se zato ne sjećaš ničega. "

"Zar bih se trebala sjećati nečeg? " Leah ih je upitala sumnjičavo. Nešto ne štima.

"Nakratko si se probudila dok smo te donjeli ovdje ali si se opet onesvjestila" govorila joj je osoba koju je tek sada zamjetila. Stajao je u kutu nasuprot zidu sa prozorom gdje su se nalazila ona četvorica.
Zvučao je poznato.  Izgledao je poznato. Ali.. nije mogla dokučiti tko je on.
Bol se vratila. Nije bila toliko žestoka kao ono u sobi.

Flashback

Otvaram oči. Glava me boli. Uhvatila sam se za glavu. Kako mi se vid izoštrio vidjela sam crvenokosu djevojku pored kauča na kojem ležim. Maže mi nešto na vrat.

"Ugh." Promumljala sam na što me ova pogledala.

"Probudila se"rekla je na što se iznad mene pojavila crna silueta i stavila prst na moju sljepoočnicu. Osjetila sam kako mi se misli prazne i sjećanja nestaju..

End of Flashback

Osjetila je laganu nervozu. Vjetar je vani lagano mrsio grane..

"Zašto su mi vrata bila zaključana" upitala je i požalila istog trena.

"K.. kako si izašla van" upitao me onaj dečko do crvenokose.

"Ja sam pitala prva" odgovorila je malo predrsko.

Odgovore nije dobivala pa joj je jedna stvar preostala.

*ovo ne ide u dobrom smjeru..  mislila je crvenokosa

*što ako se sjetila.. mah nije moguće samo sam paranoidna. Mislim Mia je rekla da sam para... Zašto me tako gleda..  osjetila je nervozu sa njezine strane.

Što se događa?

Prije no što je stigla progovoriti, odjednom ju je onaj dečko nadljudskom brzinom prikovao za zid.

"Što to radiš? ??" Upitali du ga svi u isti glas.

"Emma. Čitala ti je misli."
Odgovorio je.  Smaklo joj se pred očima. Jedina riječ na koja joj je sada na pameti bila jest

Sranje.

Od navale straha i adrenalina instinkti su joj proradili te je iz njenih ruku potekla energija (struja) i spržila ovoga tko ju je drzao te ga je energijom vjetra odbacila u suprotni zid.

Očito nije bila jedina kojoj su instinkti proradili jer je u tom trenu prema njoj poletio ormar sa porculanom.

Nije ni shvatila što se upravo desilo već je bila sklupčena na tlu s glavom na koljenima ogrnuta krilima u koje je ormar udario i razbio se.

Srce joj je lupalo toliko jako da je mislila da će joj iskočiti iz grudi. Ponestajalo joj je daha. Nije joj pomagala situacija što je sve naglo utihnulo. Ne usudivši se više zaviriti u ičije misli Potrčala je nošena strahom prema prozoru i razbivši ga iskočila iz njega zamahnuvši krilima. Baš kad je krenula po drugi puta zamahnuti i otići odavde netko je skočio na nju i prikovao ju za tlo. Mišičave ruke su primile njene malene i prikovale joj ih iznad njene glave, dok je svojim nogama priklještio njene tako joj onemogućivši svaki pokret. Jedina stvar koju je još mogla napraviti jest obgrliti ga svojim krilima i probosti metalnim perjem ali se suzdržala.
Jer ju je u tom trenutku iznad nje prikovanom za tlo držao ni manje ni vise nego Liam.

"Znam da sam zgodan ali ne moraš tako buljiti u mene" rekao je sa osmjehom na licu.

"Liame miči se s mene" Leah se zaderala i pokušala pomaknuti. Bezuspješno.

"Angela." Počeo je no ona ga je prekinula.

"Ne zovi me tako i reci mi što se događa"

"Prvo se smiri"

"Neću se smiriti ako me ne pustiš"

"Neću te pustiti ako ćeš pokušati pobjeći"

"Neću pobjeći ako mi daš odgovore."

"Nedam ti odgovore ako se ne smiriš"

"I opet od početka" uzdahnula je i preokrenula očima.

"Ovako Liame.  Ili ju već jednom poljubi ili se makni s nje" rekla je crvenokosa preokrenuvši očima

Leah je osjetila vrućinu u obrazima kada je shvatila što je crvenokosa rekla i koliko su Liam i ona zapravo blizu.

"Makni se" rekla mu je oštro.

"Dakle nećeš bježati? "

"Zar opet moramo ono ponavljati?"

Preokrenuo je očima i sišao s nje. Ona se ustala i protegnula raširivši krila koliko ide na što su se ovi naravno lecnuli.
Leah je samo preokrenula očima i sklopila krila uz leđa. Nakon toga je ušla za njima u kuću.

                                             

Znam znam znam...
Saznat ćete koji je ovo kukuruz bio u sljedećem poglavlju.