Nož

1.3K 76 11
                                    

Soba. Prazna, puna ničega sa svega jednim krevetom i malim stolom pored njega. Razlikovala se, čak i previše od moje prave sobe. Iako sam ovde zatvorena već dva mjeseca tretirali su me dobro ako izuzmemo silovanje, premlaćivanje na mrtvo ime, drogiranje i još svašta. Ovo je bila jedna od onih soba gdje dospijete kada nešto gadno zgriješite. Pokušala sam ubiti Dimitrija ali nije mi baš pošlo za rukom iako sam obučena za ubijanje.

-Ekaterina, dođi meni. - začula sam prodoran muški glas.
-Dimitrij, gdje si bio? - upitala sam primjetivši ranu na vratu i licu.
-To se tebe ni tiče. - rekao je hladno.
-Svome ocu si rekao da sam ti buduća žena, pa zašto me se ne bi ticalo? - rekla i nabacila zlokoban osmijeh.
-Onda se ponašaj tako. - rekao jе i obuhvatio me oko struka privlačeći me sebi. Osjetila sam njegov hladan dah na licu od kojeg sam se naježila.
-Kako misliš da se ponašam kao tvoja žena kad si mi pobio sve drago a mene držiš ovde zatvorenu i mučiš me? - na ovo je samo ćutao i duboko disao.

-Večeras ima neka zabava, sastajem se sa starim prijateljima. - rekao je.
-Što je to bitno? -
-Ideš sa mnom draga. Kao moja žena, i nema bunjenja. - rekao je, a zatim izvukao paket u kojem se nalazila crna kratka haljina i štikle.

-Imam svuda po tijelu masnice kako misliš da će to izgledati? - rekla am gledajući haljinu. Bila je uska i skroz jednostavna, porubljena čipkom sa strane.
-Neće ni smjeti gledati u tebe- rekao je -ono što je moje niko ne dira. -

Nisam bila njegova, a opet sam mu toliko pripadala, kao igračka sa kojom igra kako želi. Glumila sam nedodirljivu, kao da me ništa ne dotiče i ne dolazi do srca jer ne može preći kapiju. Kada mi je ubio porodicu bila sam potpuno hladnokrvna na prvi, a i na stoti pogled, no duboko u sebi sam se raspadala. Krhka čaura je ostala od nekadašnje mene i samo je čekala da se raspadne i pretvori u prah.

-Spremi se ruskinjo, želim da budeš najljepša. - rekao je i počeo izlaziti iz sobe vukući me do moje prave sobe.

Brzo sam se spremila i nabacila debel sloj šminke da se modrice ne bi vidjele. Kako je Dimitrij kasnio sjela sam u dnevni boravak i grickala neku gumu koja je bila na stolu. Iza sebe sam čula uzdah iznenađenja.

-Ti si predivna! - rekao je i obišao par krugova oko mene. Samo sam ćutala i gledala mu u oči dok je zastao ispred mene. Izašli smo do auta i hladan nalet vjetra me je ošinuo, toliko da sam se stresla.

Stajao je ispred mene i gledao me. Opet. Kako sam mrzila kad to radi, znao je da sam slaba na njegove oči koliko god ga mrzila. Gledala sam smrt u oči, najljepše oči što sijaju u noći.

Ušli smo u auto, a zatim poslije kratke vožnje koja je protekla bez razgovora, stigli smo na naše odredište. Bila je tu ogromna kuća koja se izdvajala od ostalih. Koliko god je izgledala prijatno sa predivnim dvorištem u kojem su bile skulpture životinja, toliko je bila jeziva.

-Koga ste ovde ubili? - pitala sam. -Naučila si dosta u ova dva mjeseca, ha ljepoto? - nisam mu odgovorila.
-Jednog uticajnog čovjeka koji se našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. -
-Naravno. - rekla sam i otpuhnula.

Otvorila sam vrata kuće, a odmah potom me je zapljusnuo val toplote izmješan sa dimom, lošim parfemima i skupim alkoholom. U kući su sjedile uticajne vođe iz svijeta mafije a sa njima njihove djevojke koje su koristile svaki mogući momenat da nahvataju onog koji ima više novca.

-Dimitrij, prijatelju!- čulo se iz mraka.
-Dobrodošao. - rekao je glas još jednom. Bio je to Aleksander poznatiji pod imenom Plavi.

-Drago mi je što te vidim. - rekao je Dimitrij i pozdravio se sa krupnom muškom figurom. Ni ne moram pričati da mu nije drago što ga vidi, samo providna gluma.
-Lijepa pratnja. -
-Uvijek najbolje odabiram. Ovo je Ekaterina. - rekao je Dimitrij i uhvatio me oko struka i pribio bliže sebi.
-Drago mi je ljepotice. -
Na to sam samo klimnula glavom. -Idem nam donijeti piće. - rekavši to Dimitrij se izgubio među neprepoznatljivim siluetama.

Ruske očiWhere stories live. Discover now