Dragi moji ljudeki, ništa od mene jako dugo, znam. Nažalost moram vas razočarati i reći vam da nisam ovdje da najavim neke nove spletke i neke zaplete.
Ne.
Ovu priču moram staviti na pauzu. Ne znam koliko će dugo to trajati, no stvarno nemam vremena uz četiri izvanškolske aktivnosti, nastave i učenja. A da vam to i dokažem, ovaj nastavak pišem u tramvaju na putu na trening.
Nadam se da ćete razumijeti.
Također, možda ćete primjetiti, ako ne evo sad vam govorim, obrisah prošlo poglavlje. Jednostavno mi se ne sviđa u kakvom sam svjetlu stavila vukove i Anabellu.
No ne brinite, nastavit ću priču. Ali ništa ne obećajem. Ne znam hoće li to biti sutra, drugi tjedan ili tek za mjesec dana.
I još me nešto rastužuje.
A to je da je ova priča dobila jako malo pažnje. S obzirom na dosta veliku popularnost Bijele Vučice, očekivala sam da će biti više čitatelja, više voteova i ono što me najviše razveseljuje pozitivnih komentara.
Očekujem i to da ćete biti ljuti, ali i ja sam samo čovjek (iako moj trener od mene očekuje da budem nekakav super-ultra-mega-maxi tip čovjeka al nema veze), tako da molim vas ne postate komentare napisane čisto iz ljutnje. Razmislite kako se osjećaju ljudi koji su se trudili napisati saj tekst. Hvala Bogu, to se ne odnosti na mene, jer su vaši komentari stvarno pozitivni. To je nešto što molim sve da napravite ne samo na wattpadu, već i na fejsu, instagramu, yt-u itd.
Ly ljudi stvarno najviše <33
Helenaii
YOU ARE READING
Vučje dijete (Bijela vučica 2. dio)
WerewolfSarah i Noah uspješno vladaju svojim kraljevstvom već 6 godina. Njihova malena kći Anabella odrastala je, pritom im davajući znakove što bi mogli dočekati na njezin šesnaesti rođendan. No ono što ne očekuju je daleko bitnije i puno bliže nego što mi...
