Sjedila sam na podu svoje sobe i pokušavala očistiti krv sa svoje ruke. Bol mi je nenormalno parala sve djelove tijela, i u većini trenutaka sam molila Boga da sam mrtva ili da umrem u skorijem periodu, samo da odmorim. Sprala sam posljednje ostatke krvi na ruci. Tetovaža je sada već bila čitka i moglo se vidjeti napisana riječ.Riječ " Meртвый" se mogla razaznati i pored svog prisutnog otoka na mojoj ruci. Ruski mi je maternji jezik tako da sam odmah prepoznala značenje riječi. Mrtvac.
***
-Nadam se da si dobro doručkovala. - rekao je Dimitrij podrugljivo.
-Ljepše nego što ti možeš zamisliti. - odgovorila sam ispijajući zadnji gutljaj soka iz čaše.
-Naravno. - promumljao je.
-Imam danas jako bitan sastanak, nažalost ne mogu te povesti pa ćeš s toga ostati ovde i bićeš poslušna djevojčica. Jasno? - rekao je i uputio mi prijeteći pogled.
-Naravno. - rekla sam, a zatim otišla u sobu.
***
Dimitrija nema već sat vremena a meni nije ni malo zanimljivo, samoj u ovoj đavoljoj tamnici. Nisam znala šta raditi pa sam otišla do jedne od polica u nadi da ću pronaći neku zanimljivu knjigu. Dok sam preturala po jednom od redova ispala je jedna od knjiga i otvorila se na podu. Kada sam se sagnula sa je uzmem uvidjela sam da je to porodični album. Sjela sam na pod i počela prelistavati stranice.
Na prvoj slici na koju sam naišla bili su Dimitrij i neka dosta mlada žena, moglo bi se reći djevojka. Bila mi je poznata, ali nisam se mogla sjetiti zašto. Prelistavajući album prašina je letjela oko mene, a vidno je bilo da je sam album dosta dugo zapostavljen. Na jednoj od slika bila je ista ta žena sa Dimitrijom i dvojicom dječaka, blizanaca. Izvukla sam fotografiju da bih je bolje pogledala, a na poleđini sam uočila tekst ispisan na ruskom. Pisalo je "Najsrećnija porodica na svijetu i još jedan predivan dan u prirodi. Treća beba je na putu. "
Bila sam šokirana. Dimitrij je imao ženu, dvoje djece i sada vjerovatno treće, a niko nije znao ništa o tome. Dok sam pomno promatrala fotografiju začula sam korake koji su se približavali vratima. Dah mi je zastao, a ja sam ostala sjediti ukopana od straha. Na vratima se pojavila visoka muška silueta. Bio je to Dimitrij. Ispustila sam dah olakšanja.
-Hvala Bogu pa si to samo ti. - rekla sam i glavom se naslonila na jednu od polica.
-Šta si ti mislila? Šta radiš? - pitao me je neobavezno kao da nikada nije čuo za ono mučenje od juče.
-Ništa, čitala sam neke knjige. -
-To mi ne liči na knjigu. - rekao je i podigao album.
-Odakle ti ovo? - upitao je bjesno. -Našla sam na polici. - tiho sam promumljala.
-Ne laži! - rekavši to podigao me sa poda, a zatim me ošamario. Uhvatila sam se za policu da ne padnem, a par knjiga se srušilo.
-Ne lažem Dimitrij. Prokleti album je spao sa police, samo me je zanimalo šta je to. - prošaptala sam držeći se za obraz. Nije ništa odgovorio već je samo čvrsto stegao album pesnicama i krenuo prema vratima.
-Ko su oni Dimitrij? - pitala sam.
-To se tebe ne tiče. -
-Ta žena mi je poznata. - rekla sam ne odustajući.
-Ne treba da te bude briga, zaboravi šta si vidjela u prokletom albumu. - rekao je pokušavajući biti smiren.
-I nju si ubio? -
-Sad si prešla sve granice! - uzviknuo je, ščepao me za vrat i pribio uz zid. Počeo me je gušiti, ali nisam reagovala.
-Koliko dječaci imaju godina? Sedam ili osam? - pitala sam pokušavajući doći do vazduha.
-Prestani ako ne želiš da te ubijem! - derao mi se na uho.
-Dovraga Dimitrij ti imaš ženu i troje djece. - vrisnula sam. Njegov stisak šake oko mog vrata je popustio.
-Više nemam. - rekao je i pustio me da padnem na pod.
-Šta? - pogledala sam ga upitno.
-Prokleta prostitutka je bila mentalno obolila, ubila je dvojicu sinova, a treće dijete nije ni ugledalo svjetlost dana. - rekao je to hladno.
-Uostalom djeca nisu bila moja. - procjedio je kroz zube.
-Pa si ti nju onda ubio? - pitala sam ga svjesna da ako kažem nešto pogrešno, vjerovatno ću u najboljem slučaju ostati bez glave.
-Šta sam trebao? Trpio sam je sedam godina, nju i njenu kopilad za koju je tvrdila da su moja.-
-Vjerovatno su i bila tvoja kopilad! - rekla sam bjesno.
-Nisu bila moja. - rekao je gledajući u prazninu.
-Jednom sam čuo njen telefonski razgovor u kojem je govorila da se smjestila kod bogatog mafijaša i podvalila mu svoju trudnoću. -
-Šta se desilo sa njom? Kako si je ubio? -
-Rasparao sam joj stomak i odsjekao glavu. Izvadio sam joj crijeva i natrpao u usta. Tjelo sam joj kasnije spalio, a ispečene ostatke zajedno sa iskopanim očima sam poslao ocu njene djece. - govorio je opisavši svaki detalj njene smrti.
-Usta sam joj zašio, a glavu nabio na kolac. Trebao mi je dosta veliki paket da strpam sve to u njega. - rekao je i nasmijao se. Ja sam napravila zgroženu facu.
-Predpostavljam da ni otac djece više nije živ. Uostalom kako si saznao ko je otac? -
-Draga ja sam mafijaš. - rekao je, a usne su mu se razvukle u ogroman osmjeh.
-Dosta o tome idi radi nešto. - pridodao je i izašao iz sobe nosivši sa sobom album.
***
Večera je protekla u dobrom raspoloženju. Mislim da sam po prvi put vidjela Dimitrija kako se iz duše nasmijao, onako pravo. Po glavi mi se stalno motalo to što sjedim za istim stolom i smijem se sa čovjekom koji me je prije dvadeset četiri sata mučio.
Čudno je, ali ja njega nisam zapravo mrzila, znala sam da u dubini sve one tame koja se motala oko njega, još uvijek postoji čovjek kojeg sam upoznala, dijete sa kojim sam igrala skrivača i školice.
-Dimitrij? -
-Reci.-
-Zašto si se promjenio? - pitavši ga ovo primjetila sam šokiranost u njegovim očima. Ćutao je.
-Odgovori mi? -
-Samo sam pronašao sebe, našao sam nešto u čemu uživam. - rekao je i brzo skrenuo pogled.
-Uživaš u ubijanju, silovanju i mučenju ljudi? Ma daj koga ti ovde zajebavaš? - rekla sam bjesno. Primjetila sam ponovo njegov šokirani pogled.
-Idi u sobu, sutra će biti dug dan. - rekao je.
-Ne skreći sa teme. -
-Ne skrećem samo tvoja pitanja nisu vrijedna odgovora. - rekao je to i unio mi se u lice.
-Uostalom ti si sama pričala o tome, to nije moja tema. - dodao je.
-Zašto si prokleti gad? - gotovo sam mu vrisnula u facu.
Uhvatio me je jednom rukom za vrat a drugom za ruku. Gledao me je u oči, a ja sam se počela gubiti u moru njegovih zjenica. Slobodnom rukom sam ga nježno uhvatila za bradu ne skrenuvši pogled sa njegovih očiju. Ruku kojom mi je držao vrat je spustio na moj struk a drugom me uhvatio za obraz. Poljubio me, a ja sam osjetila kako cijela gorim.
-Zašto se osjećam pogrešno? Zašto ljubim čovjeka koji me pokušava ubiti svaki dan iznova i iznova, i znam da neće prestati? Zašto ljubim čovjeka koji me drži zatvorenu kao posljednje kuče. Zašto ljubim čovjeka kojeg mrzim iz dna duše? - šaptala sam mu na uho.
-Zato što ga i dalje voliš. - rekao je i opet me poljubio.
O da i dalje ga volim.
.
.
.
I evo i novog nastavka. Vote/komm. Nije nešto u žarnu horora, ali polako. Sledeći nastavak dolazi uskoro, čim nađem vremena. 😄❤
YOU ARE READING
Ruske oči
Horror"Nikada ti neće pronaći leš. Da li znaš zašto? Zato što ću ga samljeti i pojesti."-E.
