KLETVA

1

Duboko sam udahnula.
"Mislim da je najbolje da prekinemo."
Jasonove rijeci su me zacudile.Mislim vec dugo vremena sam nekako ovo i ocekivala ali opet sam iznenadjena.Kako da objasnim, nasa ljubav je u posljednje vrijeme bila sve osim ljubavi.Jednostavno je to bila samo navika.Osjetila sam kako mi je kamen sa srca pao direktno u stomak.
Pa ipak mi nije svejedno. Bili smo dvije godine zajedno.
Gledala sam u Jasona koji je nastavio da prica dok sam ja sutila kao da sam izgubila sposobnost govora.

"Trebam vremena za sebe,jos uvijek sam mlad toliko toga ima sto nisam prosao.Nadam se da me razumijes.Ali pomirit cemo se samo mi daj malo vremena d-"

Zaustavila sam ga uzimajuci ga za ruku.
"Gle Jasone, uredu je razumijem.." Glumila sam da sam jaka iako mi nije bilo svejedno.Osjetila sam da mi se oci pune tekucinom.
"Samo nemoj ni s' kim biti i pomirit cemo se."

Pogledala sam u njega sa podignutom obrvom.

"A ti? Hoces li ti sa nekim biti?"

Gledao me zacudjeno.

"Ne znam." odgovorio je kao da je i njemu svejedno.
"Ali znas da te volim?"

Sutila sam.Izgleda da prava ljubav i ne postoji.Stalno sam gubila zivce zbog njega dok smo bili zajedno.Dok se provodio sa svojim prijateljima a ja sam sjedila kod kuce plakajući.Zeljela sam prekid ali sam ga se bojala. Ustala sam od stola i krenula prema ucionici ostavljajuci Jasona bez da sam mu odgovorila.

"Sta je bilo?" Diana me upitala dok sam sjedala za svoj stol.
"Prekinuli smo." izgovorila sam dok je gledala u mene sirom otvorenim ocima.Jason mi je zabranjivao i druzenje sa njom, znam da me ponekad i koristio za novac koji mu je uvijek trebao.Zabranjivao mi je izlaske.Ali trpila sam ga vjerujuci da ce se promijeniti.Mislim da je i Diana to nekako ocekivala.

"Ali on je prekinuo sa mnom.." rekla sam ponovno na sto je ona otvorila usta spremna da nesto kaze ali ulazak profesora Tylera ju je zaustavio.
"Pricat cemo kasnije ." promrmljala sam vadeci knjige na stol.

***

"Koji kreten." izustila je Diana nakon sto sam joj sve ispricala od rijeci do rijeci."Bolju nece ni naci."
Slegnula sam ramenima, ne znajuci vise ni sto da kazem.

"Veceras ti i ja izlazimo i ne zanimaju me izgovori.Jel jasno?" pokusavala mi je izmamiti osmijeh na lice.

"Tko je ono?" upitala sam je glavom pokazujuci prema visokom crnom momku koji je hodao hodnikom visoko podignute glave noseci suncanice koje su mu prekrivale oci.
Slozila je svoju poznatu 'ne znam' facu gledajuci u njega.
Vjerovatno neki novi ucenik koji se doselio u Winchester.
Krenule smo prema parkiralistu gdje je stojao Jason sa svojom vec dobro poznatom ekipom.Nikada mi ni nisu bili dragi iako sam se uklapala u njegovo drustvo.
Odjednom sam osjetila nesto tvrdo ispred sebe."Izvini nije bilo namjerno." rekla sam nakon sto sam shvatila da sam se doslovno zabila u nekoga.Podigla sam glavu videci da je to misteriozni novi ucenik kojeg sam prije samo par minuta komentarisala sa Dianom. "Gledaj kuda hodas." vragolasto mi se nasmijao nastavljajuci hodati prema svom autu.
Ne znam zasto ali cudna me jeza prosla dok sam ga gledala kako odlazi.

Sjela sam u auto pokusavajuci da dodjem sebi.Vec par dana imam uzasne glavobolje.Vjerovatno od previse stresa.

Lagano sam zatvorila vrata ulazeci u kucu ne zeleci probuditi Logana ako spava.Primijetila sam cudnu knjigu na stolu, ne, nije knjiga prije da je rokovnik.Priblizila sam se sjedajuci za stol i uzimajuci knjigu u ruke.

'Anastasija svakim danom postaje sve jaca, nisam siguran koliko ce joj trebati vremena da sve sazna ali tajit cu to od nje koliko god mogu.Obecao sam i moram.'