Bilo je to veoma prohladno jutro, snijeg je padao kao lud bila je zima. Probudila sam se ranije nego inače, što je dobro bar ću imati više vremena spremiti se za školu. Trenutno sam 2. razred srednje škole Likovna umjetnost. Obožavam crtati još dok sam bila malena konstantno sam crtala skoro sve oko sebe, a najveća sreća je da sam imala dara za crtanje. Uz školu idem i na sate pjevanja taj talent sam pokupila sa strane oca koji bi sigurno bio ponosan na mene da može biti tu sa nama, ali Bog je očito imao drugi plan. Sudbina se ne može izbjeći.
Zovem se Sophia Clark, imam 17 godina i dolazim iz Velike Britanije točnije
Engleske. Majka mi je Maria Clark ona je slikarica, a otac... On je bio pjevač
Mark Clark njega su ubili na njegovom koncertu...brače i sestre nemam.
Ujedno imam samo jednu najbolju prijateljicu Lucy, nisam baš društvena osoba i iskreno ne znam ni kako sam s njom uspjela ostati još u kontaktu, ali ne zamijenjiva je. Stvarno je uvijek tu za mene i uvijek zna reći pravu riječ u pravom trenutku.
Odličila sam se napokon ustati iz kreveta kako bih obavila higjenu i spremila se na vrijeme.
Ustala sam se i otvorila ormar izvadila sam čiste gačice i čistu odjeću koju ću nositi u školu.
Sve sam završila u pola sata obukla crne traperice koje su poderane na koljenima i bijelu duksu, uzela sam knjige i jaknu te se zaputila u školu.
Škola je dosta velika i ima dosta nepotrebnih ljudi. Svaki odmor smo sjedili na klupama iz svakog razreda po nekoliko učenika i svi bi se nekako zgurali.
Možda si sad razmišljate da li ima netko zgodan, pa ima u svakoj školi ima netko zgodan, ali uglavnom ti zgodni nemaju nimalo mozga i samo iskorištavaju cure koje sve naravno padaju na njih jer su zgodni pogotovo navijačice. Ima taj jedan koji mi uvijek izmami osmijeh na lice uvijek mi je negdje u blizini, ali znam da mu se ne sviđam jer ajmo realno kome bi se ja sviđala?. Ionako se priča da je već duže vrijeme zaljubljen u tu neku curu Roxy niko ju nevoli jer se drži kao da je najpametnija i najlijepša cura u školi i dečki iskorištavaju njezinu naivnost i nju samu da dobiju ono što žele, a ona bez srama uradi ono što traže što je jako jadno i ponižavajuče, shvatiti će ona to kad-tad ali bojim se da će tada biti prekasno.
Prvi sat je bila fizika koji kao i svi ostali mrzim naravno, ali iz nekog razloga sam imala 4 iako neznam kako je to moguće. Inače sam solidna učenica dobivam dosta dobre ocjene kada se potrudim nije laž kad kažu sve što hoćeš to i možeš. Dan je prošao dosta dobro naravno da sam svaki sat odbrojavala minute kad će zvoniti kako bih ga vidjela na hodniku jer ne ide samnom u razred. Nakon nekog vremena smo počeli pričati i to je postlo učestalo, dogovarali smo se gdje ćemo se naći, kada i u koliko sati. Došao je i dan mog rođendana i bio je prvi koji mi je čestitao dok nije došlo valentinovo...
Flash back
Nakon škole sam krenula kući bila sam mrtva umorna 8 sati provedenih u školi je smrt. Došla sam kući. Lucy danas nije bila u školi ćule smo se i rekla je da joj nije dobro da ima temperaturu i užasne glavobolje poželila sam joj brzi oporavak i rekla sam joj da ću ju posjetiti ćim bude malo bolje da se i ja ne zarazim što zapravo nebi bilo loše malo odmora nikome neće škoditi.
Ušla sam u kuću i vidjela papir na stoli od mame je „Slušaj draga otišla sam u Njemačku zbog posla, zvali su i rekli da im se svidio moj rad i da bi htjeli pogledati još toga. Ručak imaš na štednjaku molim te nemoj biti gladna jedi...neće me biti dva tjedna molim te čuvaj se i čut ćemo se svaki dan ako hoćeš pozovi se Lucy da nisi sama. Čuvaj se Sop,. Momxxx
U jednu ruku mi je žao što je morala otići, ali sa druge strane sam navikla jer često zna ići tako na putovanja voljela bi da ja mogu ići sa njom ali ne mogu zbog škole. Odlučila sam ju nazvati kako bih vidjela je li stigla i je li sve uredu.
Pa prvo ja se stvarno ispričavam što nisam već dugo objavila nastavak My first love, ali nadam se da će biti uskoro, ako uopće ima još njih koji prate i čitaju.
Uglavnom htjela sam vam reći da sam odlučila započeti još jednu priču koja neće imati puno nastavaka.
Nadam se da će vam se svidjeti, nastavke ću probati što češće objavljivati ako bude čitatelja i komentara naravno.
Slobodno napišite sve što imate za reći i ako vam se sviđa i ako ne jer svi imamo pravo reći što mislimo i osjećamo samo to ne moramo izgovarati ako ne želimo.
Hvala svima koji su još uz mene i molim vas da ostavite komentar da znam da ste još tu jer na svakom početku u bilo čemu podrška je najbitnija.
Hvala još jednom nadam se da ćete uživati.
Love you all.
