Šifra Naše Ljubavi

1. Poglavlje

"...I dok cijena dionica Miller Technologies

opada, dionice Skytech-a nezaustavljivo rastu. Odlična

godina za 26-godisnju Skaj Clark i nesto manje

odlična za 60-godisnjeg Jermiaha Millera... Ipak na

mladima svijet ostaje, zar ne?"

"I da bankrotira ne bi mi ga bilo zao. Pred smrt nasao da vara zenu. Ja bih njega odmah po kratkom postupku. Matori jarac!"-gunđala je Dolores usput gaseći crnu veliku plazmu koja je zauzimala veći dio zida u njenom omiljenom kutku kuće.

"On je tvoje godiste, bako."- kao i uvijek njen mlađi unuk Ashton (Ash) je uizvao suptilno je zadirkujući. Nekada bi ga prozrela, a nekada ne sto je njega jako zabavljalo.

"Poručujes li mi ti to da sam ja stara?"-upitala ga je prijetećim glasom.

"Ne, bako sta ti pada na pamet?"-upitao je pokusavajući sakriti osmijeh. "Aha, aha, samo da zna ja sam i mlađa i zilavija od tog starca!"

Dolores je vise zvučala kao da sebe zeli uvjeriti u to nego svog unuka. Bila je svjesna da nije u cvijetu mladosti samo to nije htjela priznati. Začuli su se koraci na stepenicama. Ubrzo se na vratima dnevnog boravka pojavio njen najstariji unuk Andrew (Drew).

"Neće sići na doručak."-obavijestio ih je pritom misleći na svoju majku, koja nakon saznanja da njen muz negdje tamo ima jos jedno dijete, nije bila bas sva svoja. Sjeo je na kauč do Abbygail (Abby), svoje sestre, koja se nakon sto je čula spominjanje svoje majke priključila razgovoru.

"Ni ja ne bi izlazila iz sobe nakon to sam saznala da je moj muz imao aferu prije mene i da je napumpao neku kurvu i jos, kao da to nije dovoljno, sada trazi to dijete. Samo joj treba malo vremena da se sabere."-rekla je to kao da je očigledno.

Onog trenutka kad je čula tu temu Dolores je odlučila da je vrijeme da se povuče u svoju sobu ostavljajući svoje nasljednike da raspravljaju.

"Kad smo već toga, ta mislite jeli musko ili zensko?"- upitao je Ash. On je sve djece u kući McGuire bio najznatizeljniji.

"Kao da je bitno."- ravnodusno je odgovorio Drew.

"Bilo bi kul da je zensko". - ignorirajuci Drewa rekla je Abby.

"Ali Abby to bi znacilo da vise ne bi bila jedino zensko dijete, a to znaci da ne bi bila miljenica."- Ash ju je namjerno podbadao. Malo je razmislila pa odgovorila.

"Gledaj to ovako: Bila bi najstarija, a to bi znacilo da bi neko napokon mogao nareðivati Drewu i jos je zensko sto bi povecalo uzitak gledati to. Definitivno bi bila bolji uzor od Drewa. I Ash ja sam najmlaða, uvijek cu biti miljenica.- uzvracala je istom mjerom.

"Molim te, kako ona moze biti bolji uzor od mene?"- sarkasticno je upitao Drew.

"Eto vidis da je "ona"."- Abby je iskoristila priliku za dokazivanje svojih rijeci.

"Ona je vjerovatno siromasna, sigurno nema manire i vjerovatno ce nas sramotiti gdje god se pojavimo. Tako da sam ja najbolji moguci uzor i niko me ne moze nadmasiti, derista jedna."- umisljeno je nastavio pricati ne obaziruci se na Abby.

"Kao da je tebe tesko nadmasiti. Pauzirao si prvu godinu koledza, drugu si pao. Nisi ni neki moralni uzor. Jedino u cemu si dobar je muzika....ali cekaaaj otac ti je zabranio sviranje zbog "problema" na koledzu. Tako da oprosti ako smo te povrijedili, ali mislim da te cak i "siromsana djevojka bez manira" moze nadmasiti."- nadodao je Ash na Abbine rijeci, a od Drewa je dobio pogodak jastukom u glavu. Njih dvoje su uzivali razoruzavati i spustati na zemlju Drewa, a Drew se nije ljutio jer je on radio njima i gore stvari, a i znao je da je to sala. Svakako mu je trebala doza realnosti kako se ne bi previse uzdigao.

"Trebam li vas podsjecati da ne znamo je li musko ili zensko?"- upitao ih je Drew.

"Zensko je."- trgli su se kada su zaculi poznati glas. To je bio glas njihove majke, koja se izgleda pribrala i dosla im reci nove informacije.

"Nismo te očekivali"- prvi se oglasio Drew.

"Da, pa bilo je vrijeme da se priberem, osim toga bila sam ljuta na vaseg oca sto mi lagao ne na tu djevojku."-rekla je Vivaian nakon sto je sjela na fotelju.

"Znači ti si uredu sa tim?"-oprezno je upitala Abby.

"Da."-osmjehnula joj se i to je bilo ono to je Abby čekala. Zagrlila ju je sa leđa stavljajući svoje ruke oko njenog vrata, a glava joj je zavrsila pored njene tako da su se dodirivale obrazima. "Hvala ti, mama. Jako sam htjela sestru, ali nisam htjela nista raditi sto bi tebe rastuzivalo. Volim te, mama."- rekla je poljubivsi je u obraz. "Volim i ja tebe, srce moje."

Njihov trenutak je prekinuo Ash. "Ako ste zavrsile, voljeli bi smo saznati jos o toj djevojci."

"Da, mama reci nam sve sto znas."-slozila se Abby ne obazirući se na to da ih je upravo prekinuo.

"Sve to znam je da ima 26 godina i da je odrasla u sirotistu."- odgovorila im je, a zauzvrat je dobila razočaravajuće uzdahe.

"Kad nam dođe neka klosarka."-podrugljivo je rekao Drew.

"to si ti toliko protiv nje? Nisi je ni upoznao."-Abby se bacila u odbranu svoje polusestre.

"Nisi ni ti, a već umires od sreće."-počeo se svađati Drew.

Svađu u najavi je prekinula Vivian, njihova majka.

"Niko je nije upoznao, ali očekujem od vas, da ako ona bude odlučila da nas upozna da će te se ponasati pristojno prema njoj. Ona je ipak vasa sestra i kakva god da je ne zasluzuje da se tako govori o njoj. Jasno?!"-odrzala im je lekciju.

Ash i Abby su blago klimnuli glavom kao djeca od 2 godine, dok je Drew gledao svugdje samo ne u svoju majku.

"Drew?!"-glasno ga je zazvala očekujući odgovor od njega.

"Jasno."-rekao je preko volje.

***