U rukama opasnosti

Poglavlje prvo

Zašto ne biste uživali u životu ako možete?

Kao što je poznati pisac rekao: "Ne možeš birati kako ćeš i kada umrijeti, ali možeš izabrati kako ćeš živjeti u ovom trenutku, sada."

Bila je to i omiljena izreka mojeg djeda. Obavezno mi ju je govorio svaki put kada bih odlazila od njih i vraćala se roditeljima. Uvijek je govorio da ne bi doživio 80 godina da se brinuo oko stvari koje nisu važne i kojima ne može upravljati.

Ovo ljeto odlučila sam u potpunosti se držati njegove izreke i uživati u blagodatima koje mi je život pružio. Na samom početku ljeta odletjela sam u Tursku u posjet majčinoj strani obitelji. Nakon više od mjesec dana tamo, morala sam spakirati stvari jer sam drugu polovicu ljeta htjela provesti u Grčkoj, kod očeve strane obitelji. 

Vraćajući se kući nakon gotovo 3 mjeseca moram priznati da mi je nedostajao moj dom i grad u kojem živim. Ovaj naizgled maleni gradić imao je znamenitiju povijest nego neki od većih gradova u Republici Hrvatskoj.

Stari ljudi su vjerovali da su u ovom gradu prije više od 300 godina vještice protjerale sve vampire i ostale mistične stvorove. Kao i svaki drugi razumni stanovnik ovdje nisam vjerovala u te priče iako se legenda uvukla duboko u naše korijene i često biste mogli čuti kako stari ljudi prepričavaju legendu mladim naraštajima.

Let je kasnio pa sam u zračnu luku u Zagrebu stigla kasnije nego li je planirano. Marko, moj stariji brat, čekao me ispred. Čvrsto smo se zagrlili i nakon nekoliko pošalica upućenih na moj račun od strane njega, sjeli smo u automobil i krenuli put kući.

Na putu kući pričala sam mu zgode i nezgode s putovanja, a on bi se ubacivao s dogodovštinama koje su se njemu dogodile prošle godine kada je on putovao u Tursku i Grčku. Uz ugodan razgovor i put je prošao u trenu te smo već ulazili u dvorište. Majka je brzo istrčala iz kuće i krenula prema meni. Snažno smo se zagrlile, a i otac nam se ubrzo pridružio.

Zajedničkim snagama unijeli smo moje stvari u kuću. Ušavši u sobu osjetila sam miris osvježivača prostora i stavila si mentalnu zabilješku da moram zahvaliti mami što se brinula o sobi dok mene nije bilo.

Nisam se zamarala raspakiravanjem stvari. Širom sam otvorila prozor i pustila svjež zrak da uđe u moju sobu. Naslonila sam se na prozor i uživala u pogledu i laganom povjetarcu.

Kucanje po vratima prekinulo me u opuštanju. Kroz vrata je provirio Marko.

"Slobodno?" upitao me iako se već zavalio na krevet. Izvadio je kutiju cigareta te zapalio jednu, a ostatak proslijedio meni. Iz džepa sam izvadila upaljač na kremen kojega mi je djed poklonio kada sam tek došla u Grčku. Dok sam palila cigaretu Marko me pogledao te sam shvatila da nije došao samo kako bi me vidio već da mi i ima nešto za reći.

"Znaš da si mi nedostajala mala sestrice. Nekako je kuća bila prazna bez tvojih konstantnih zanovijetanja i glasne muzike subotom ujutro. " smijao se dok je govorio. Bilo mi je drago što brat i ja imamo tako dobar odnos trenutno. Sjećanja na djetinjstvo kada se nismo mogli podnijet djelovala su kao da su lažna.

"Sutra sam planirao s Nathaniel-om, prijateljem s faksa, nekud navečer u izlazak. Pozoveš Aleksandru i idemo svi zajedno." Lukavo je spomenuo moju prijateljicu misleći da ne znam za njihovu aferu. Kada god bih ja spomenula brata u porukama ili preko poziva Aleksandra bi odmah zamuckivala. Nije prošlo dugo dok mi nije otkrila da ima nešto s mojim bratom.

Kroz glavu mi je proletjela pomisao na Lucijana, mojeg dugogodišnjeg najboljeg prijatelja s koji sam već gotovo godinu dana u vezi. Razmišljala sam trebam li ga pozvati sutra s nama ili možda ipak ne.

"I nemoj zvati Lucijana. I ti i ja znamo da to što vi imate je više prijateljski odnos nego bilo što drugo. Napravi si uslugu i opusti se malo. Uostalom, dolazi Nath možda ti se svidi." Rekao je i namignuo mi.

Možda i ima pravo, možda bih se trebala opustiti i ostaviti stvari da se razvijaju prirodnim tokom. I sama sam znala da veza s Lucijanom nije prava i samo je bilo pitanje vremena kada će to izaći na vidjelo. 

Nadam se da vas se svidio prvi dio. Ako jest ostavite vote i komentar.

Xoxo, Iva