Probudila sam se odmorna i odlučna u namjeri da prekinem s Lucijanom.
Curama sam još sinoć poslala poruku da ih ujutro vodim na kavu te da imam neke novosti koje želim podijeliti s njima. Sve četiri našle smo se u lokalnom kafiću točno u sedam. Voljela sam tu karakteristiku svoga društva. Niti jedna od nas nije voljela kašnjenje.
Konobarica je znala našu uobičajenu narudžbu pa nas je za čas i poslužila. Poznavali smo se s njom dugo i uvijek bismo naručivale sve četiri isto, dugu kavu sa šlagom. Jedan put nam je samo donijela narudžbu i od tada traje ta malena, nazovimo ju tradicija. Platila sam joj račun i zahvalila na kavama.
Cure su gledale u mene čekajući da započnem s pričom
"Mislim da je vrijeme da priznam kako vama tako i samoj sebi. Moram prekinuti s Lucijanom. I nemojte misliti da je on tomu kriv, zaista nije. Od početka ta veza nije funkcionirala i nadala sam se da ga mogu voljeti više nego kao običnog prijatelja, no ta ljubav se nikada nije pojavila." Niti jedna od njih nije znala što bi rekla pa sam ja nastavila s pričom.
"Nisam si to mogla priznati sve dok mi netko drugi nije zagolicao maštu i pokazao mi da ono što osjećam za Lucijana definitivno nije ljubav." Upitnici su se pojavili na njihovim licima i bilo je očito da im nije niti malo jasno o čemu se radi. Jedino me Aleksandra gledala s podignutom obrvom očito shvativši o kome se radi.
"Radi se o Markovom prijatelju, Nathanielu. Prošlu subotu smo izašli u klub i ponijela me atmosfera u klubu i jednosatno smo se poljubili. Jučer sam bila cijelo popodne kod njega i shvatila da moram Lucijanu reći istinu. I meni će biti lakše kad budem znala da sam s njime iskrena, moći ću se više opustiti u Nathovom društvu koje mi i ovako veoma godi.''
"Dakle Lucijan nije kriv za vaš prekid? Nije te prevario niti išta slično?" upitala je Elena i dalje sumnjičava.
"Nije Elena. Ja nikad nisam bila za tu vezu i ti to veoma dobro znaš." Uostalom da nije bilo njenog nagovaranja do te veze ne bi ni došlo i to sam joj poželjela reći no trenutno mi nije bilo do svađe. Uz zadnje gutljaje kave ustale smo se i krenule prema kampusu. Nije bilo pretjerane komunikacije tijekom vožnje. Elena i Tessa nešto su prošaptale što je u meni izazvalo dozu ljutnje, no pregrizla sam jezik i odlučila šutjeti, ionako mi nije trebalo dodatne drame u životu. Svađa koje je na pomolu između Lucijana i mene bit će mi dovoljna za danas.
Kada su Tessa i Elena izišle iz automobila, Aleksandra me stisnula za ruku i toplo pogledala.
"Oduvijek si bila kao sestra i znaš da sam te uvijek podržavala u svakoj tvojoj naumi bila ona dobra ili loša po tebe, pa niti ovaj put neće biti iznimka. Samo mu nemoj jako slomiti srce, znaš da to nije zaslužio." Rekla mi je i morala sam priznati da su mi njene riječi dale određenu dozu hrabrosti. Nikada mu niti ne bih mogla slomiti srce, samo se bojim da bi on svojim ponašanjem mogao sve još dodatno zakomplicirati.
Kroz staklo sam vidjela Lucijana kako ljutio korača prema mojem automobilu i samo sam tiho rekla Aleksandri neka ide, da je on moj problem. Izišla sam iz automobila kada je on već započeo svoje izlaganje.
"Ne odgovaraš mi ni na poruke, ni na pozive. Potpuno me cijelo vrijeme izbjegavaš. Tvoj brat mi laže. Trebaš li više prostora? Što je s tobom u zadnje vrijeme? Što se zaboga dešava?" Vidjelo se da je očajan. Od početka naše veze se jako zalagao da ona uspije, a sada se sve mora ovako završiti.
"Ja'' nisam mogla pronaći prave riječi ''moram prekinuti s tobom." Rekla sam to što sam brže mogla. On se zabezeknuo. Stajali samo pokraj auta i gledali jedno u drugo sve dok nismo čuli zvono.
"Vidi, ne znam što se s tobom dešava, ali još ćemo razgovarati o tome. Dođi poslije škole u park." Prozborio je i jednostavno nestao. Znala sam da je ovo samo početak svađe te da još ništa nije riješeno. Lucijan ne bi pustio da ovo prođe samo tako.
Uputila sam se u školu i na prvi sat koji je na moju sreću bio grčki, jedan od dražih predmeta koje slušam. Nekoliko uvodnih riječi, a potom čitanje plana i programa za ovu akademsku godinu bila je njezina rutina.
Nakon prvog sata uslijedio je prvi od dva velika odmora, pa sam usput srela Tessu s kojom sam se zaputila prema kantini gdje su nas već čekale Aleks i Elena. Odmor od 15 minuta neće biti dovoljan da raspravimo o temi koju se spremam staviti pred njih. Još jednom danas trebam nekome ispovjediti što mi je na mislima, a takvi trenutci od mene su izuzetno rijetki.
Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.
Xoxo, Iva
YOU ARE READING
U rukama opasnosti
Vampire''Polako je okrenuo glavu prema meni, oči su mu postale krvavo crvene. Zasiktao je i otvorio usne unutar kojih su se presijavala dva velika očnjaka. U tom trenutku sam htjela iskočiti iz auta od straha, no to je bilo ne moguće, jer ipak gospodin zgo...
