Crkveni zvonik nedaleko našoj kući obavijestio me da je točno 7 sati navečer. Zaklopila sam laptop i zatvorila knjigu iz politike stavljajući ju u ormarić s ostalim knjigama. Naočale koje su se udobno smjestile na mojem nosu ostavljajući crvene tragove vratila sam u odgovarajuću kutijicu pa i njih vratila u ladicu.
Ustala sam se sa stolice i protegnula nakon dvosatnog sjedenja pred knjigom i svjetlosti prijenosnog računala. Ugasila sam stolnu lampu ostavljajući upaljene samo lampice oko prozora. Zagasita svjetlost prijala je mojim očima pružajući im malo odmora. Odlasci k Nath-u su mi stvorili zaostatke ne samo vezane za školu već i za mnoge stvari kojima se bavim preko interneta kao što su grafički dizajn i kreativno pisanje.
Ostatak obitelji bi trebao doći kući kroz sat vremena pa sam odlučila iskoristiti vrijeme koje sam sama u opuštajućem tušu. Otišla sam u prizemlje pošto je tamo tuš gotovo duplo veći od onog u mojem kupatilu. Pustila sam vruću vodu kako bi se tuš dobro zapario dok sam skidala svoju odjeću koju sam potom bacila u košaru za rublje te otvorila vrata tuša i na brzinu koraknula unutra kako ne bih ispustila puno pare.
Poslije dobrih pola sata sam izašla, sva mirišljava i već lagano smežurana. Kupatilo je bilo vlažno od pare, a ogledalo se u potpunosti zamaglilo. Omotala sam tijelo u veliki bijeli ručnik. Kosu sam prosušila i složila je u neurednu punđu na vrhu glave te uskočila u mekane papuče i zaputila se u kuhinju. Ušavši unutra zapuhnuo me ustajali miris krvi. Želudac mi se na mjestu okrenuo i bila mi je potrebna izuzetna snaga volje da ne potrčim natrag u kupatilo i povratim sve što sam tog dana pojela.
Uz mamin problem i tonu zaostalih obaveza totalno sam smela s uma što se dogodilo toga popodneva u kuhinji. Pokušala sam oprati krv sa zida, no iako se miris maknuo, crvena mrlja je i dalje ostala. Kako bih barem vidno prikrila što se dogodilo, visoku sam komodu, u kojoj su većinom šalice i čaše, prevukla na drugu stranu točno na mjesto gdje se nalazila mrlja. Uzela sam čistu čašu i natočila si vode iz slavine kako bih se osvježila. Na stolu se nalazila kutija cigareta iz koje sam izvukla jednu i povukla dim. Vani je pao mrak, samo je ulična lampa bacala svjetlost. Većina kuća je i dalje bila u mraku pošto u našem susjedstvu žive relativno mladi parovi koji nemaju djece i ganjaju karijeru.
Za oko mi je upao tetrapak kojeg je majka bacila kroz prozor. I dalje nisam mogla vjerovati da bi susjed učinio takvo što stoga sam se zaputila prema smočnici da provjerim ostatak mlijeka. Provjerila sam svako moguće mlijeko koje sam pronašla u smočnici i ništa. U svakom od preostalih 30 i nešto tetrapaka je bilo mlijeko. Jeza je prošla mojim tijelom dok je mašta stvarala najtamnije scenarije koje je mogla. Stresla sam se i popila ostatak vode iz čaše te bacila opušak u pepeljaru. Što hitrije ubacila sam nekoliko otvorenih tetrapaka u hladnjak, a ostatak izlila i bacila kartone u otpad. Valjda ću uspjeti smisliti dobar razlog za takvo što dok se obitelj vrati doma.
Brzo sam se uspela stubama prelazeći dvije odjednom te se uputila u sobu kako bih konačno obukla nešto na sebe. Crne kratke hlačice i Markova bijela košulja savršeno su se stopile u kombinaciju topline i nježnosti grleći moje tijelo. Odjednom se začulo lupanje u prizemlju, a nedugo zatim i očev glas koji me obavijestio da su on i Marko stigli kući.
Ubrzo sam se spustila k njima. Oca je bilo teško uvjeriti u priču da je majka morala ostati dulje na poslu zbog nekih nepravilnosti u papirima, no nakon nekog vremena je popustio i otišao prema svojem uredu. Putem je uzimao telefon u ruke i pozivao nekoga tko mu nije odgovorio pa se samo zatvorio u svoj ured udarivši vratima.
"Zašto je komoda na drugoj strani kuhinje?" upitao me brat dok je izlazio iz kuhinje s jabukom u ruci. Nisam se baš najbolje snašla u tome trenutku, no uspjela sam smisliti izgovor o prolivenoj kavi u koji Marko baš i nije povjerovao.
"Zašto je tebi sada to čudno? Pa i sam mi stalno govoriš kako sam smotana i da imam dvije lijeve noge. Nosila sam punu šalicu kave u sobu i vani je nešto lupilo. Uplašila sam se i spotaknula preko tepiha i eto rezultat svega toga je ono što si maloprije vidio u kuhinji." Govorila sam dok sam se ležerno bacila na kauč i upalila televiziju. Marko je samo nešto promrmljao, no od hrane koje se nalazila u njegovim ustima ništa se nije moglo razumjeti.
Majka i ja smo se dogovorile da je bolje ne spominjati nikome što se dogodilo zbog mira u susjedstvu. Obećala sam joj da ću smisliti dobar izgovor u koji će povjerovati i otac i brat te da nikome neću spominjati da je uopće toga dana dolazila kući s posla. Maleri su tako i tako bili zakazani za dva tjedna zbog krečenja kompletne kuće pa će naš problem i nezgoda proći ne zapaženo.
Bilo je oko osam sati kada se začuo automobil na prilazu. Potpetice su udarale o trijem i nedugo zatim ušle u kuću. Majka je glasno otpuhnula i bacila torbu u najbliži kut. Lagano sam se uzdigla s kreveta kako bih vidjela njeno lice. Izraz koji je bio na njemu govorio mi je sve i bez postavljanja pitanja. Ostala je zaposlena. Ubrzo smo se rastale te svaka krenule svojim putem. Ona u očevu radnu sobu, a ja u svoju spavaću.
Ukopčala sam punjač u utičnicu i konačno stavila mobitel puniti. Na brzinu sam otišla do kupatila kako bih oprala zube te se vratila u sobi i upalila mobitel. Odmah pri prvim zvucima paljenja započele su stizati obavijesti o porukama i propuštenim pozivima. Dočekale su me 4 poruke i 3 poziva. Jedna od tih poruka je bila Alexandrina u kojoj me obavijestila da sutra nema prva dva sata te da ne trebam dolaziti po nju. Preostale tri bile su od Natha.
Nath: "Hej. Kako si, što radiš? Paše li ti da dođem po tebe oko 9 pa da se malo provozamo na motoru?"
Nath: "Hej opet ja. Pokupit ću te oko 9 može?"
Nath: "Budi spremna u 9!!"
Sva tri poziva pripadala su Nathu. Nisam morala slušati glasovne poruke kako bih znala o čemu se radi. Otipkala sam njegov broj i pričekala da se javi. Ubrzo je uslijedio glas s druge strane.
"Hej" rekao je kratko i tiho, kao da je razočaran u mene. Glas mu je djelovao i pomalo distancirano i da nisam bila premorena zaklela bih se da čujem zapomaganje i tiho cviljenje.
"Hej" ponovila sam njegovu gestu smatrajući da nema pravo biti ljut ili razočaran jer bi tako i tako taj plan otpao da sam i vidjela poruku na vrijeme.
"Izvini što ti se nisam javila ranije, no ispraznio mi se mobitel, a nisam imala punjač pri ruci, zauzeta sam danas bila stalno stoga nemoj dolaziti po mene, preumorna sam za vožnju. Jedino što želim je ušuškati s u krevet i spavati do jutra."
"Ma hajde, obećavam da će biti kratka. Za sat vremena si kod kuće. Uostalom godit će ti svježi zrak ako si cijelog dana bila u kući, pomoći će ti da lakše zaspiš." rekao je, a ja sam se morala nasmiješiti na njegove riječi koje su mi u trenutku zazvučale primamljivo. No samo dok me nije uhvatilo zijevanje zbog kojeg sam morala ponovno reći što sam htjela jer me Nath nije ništa razumio.
"Koliko god bi mi prijalo malo svježeg zraka morat ću te odbiti večeras, preumorna sam. A što kažeš na sutra? U petak nemam nikakvih predavanja pa onda sutra možemo ostati dokle god nam bude pasalo." Predložila sam mu poprilično sigurna da će pristati jer mu je to jedino i preostalo. Jedini razlog zbog kojeg bi danas izašla iz kuće morao bi biti neki hitni slučaj, vožnja motorom to ovog trena nije bila.
"U redu onda sutra, no da si spremna u 9 pokupit ću te motorom." napokon se složio, a ja sam izdahnula od olakšanja.
"Oke, onda do sutra." rekla sam spremna poklopiti i utonuti u mekoću i toplinu kreveta.
"Laku noć malena." rekao je u trenutku kada sam prekinula poziv. S lijepim mislima i zaintrigirana nadimkom koji mi je dao utonula sam u slatki san.
Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.
Xoxo, Iva
YOU ARE READING
U rukama opasnosti
Vampire''Polako je okrenuo glavu prema meni, oči su mu postale krvavo crvene. Zasiktao je i otvorio usne unutar kojih su se presijavala dva velika očnjaka. U tom trenutku sam htjela iskočiti iz auta od straha, no to je bilo ne moguće, jer ipak gospodin zgo...
