Ostatak vožnje protekao je u tišini. S vremena na vrijeme bih pogledala u njega, no bio je koncentriran samo na cestu. San mi nikako nije dolazio na oči, a ni sjedalo nije bilo baš najudobnije. Mrkli mrak oko mene samo je produbljivao moju dosadu. U pokušaju paljenja radija moj bezimeni otimač me prekinuo očito ne želeći nikakvu distrakciju dok vozi. Tijelo mi je bilo u potpunosti opušteno, no um je slao upozoravajuće signale. Situacija u kojoj se nalazim izlazila je daleko iznad granica normale i pitanje je samo kako je sve to stvarnost.
Poslije dobih pola sata automobil je usporio i skrenuo na autobusnu stanicu. Nedugo za nama iz suprotnog smjera stigao je i crni Bentley te se parkirao odmah do nas. Bezimeni je izašao iz auta te ležernim korakom došao do moje strane otvorivši mi vrata. Nabacio mi je šarmantni osmijeh i rekao da izađem iz automobila jer je vrijeme za prekrcavanje.
Još uvijek omamljena od njegova ugriza i navodnog otrova koji me držao smirenom sve ovo vrijeme oslonila sam se rukom o vrata kao bih se lakše ustala iz auta. Gospodin bezimeni nije se potrudio pomoći mi nego je već kretao prema Bentley-u iz kojega je izašao visoki crnokosi muškarac. Na prvu jedina misao koju sam imala je bijeg, no tijelo mi je bilo toliko opušteno da je i samo hodanje bilo teško. U ovakvom stanju bi me i obična osoba odmah sustigla, a kamoli nadnaravno biće preda mnom. Takvim postupkom vjerojatno bih ga samo dodatno razljutila. Usprkos činjenici da sam oteta bez ikakvih objašnjenja definitivno se ne planiram predati tako lako.
"Eric." rekao je muškarac uputivši se mojem otimaču i tako mi otkrivši njegovo ime. Eric ga je pozdravio također ga oslovivši imenom te su dvojica muškaraca kimnula jedan drugom. Noel, muškarac iz Bentley-a, zaputio se prema prtljažniku izvadivši putnu torbu koju je dobacio Ericu, a on ju je ležerno proslijedio prema meni bacivši mi je pred noge.
"Hajde, presvuci se, imaš par minuta." rekao je Eric pomalo iziritiranim tonom. Čisto iz znatiželje sam se sagnula dolje i otvorila putnu torbu. Crne traperice, kožna jakna veoma slična mojoj i sive tenisice koje su izgledale poprilično udobno naspram mojim uskim čizmama. Ustala sam se s komentarom da se ne mislim presvlačiti pred njima dvojicom. Njegova opaska o tome da mogu biti bez brige jer nije kao da to sve već nisu vidjeli bezbroj puta me pomalo iznenadila, no i zaintrigirala.
Koliko god ja bila po naravni hrabra i radoznala osoba, muškarac preda mnom tjerao mi je srah u kosti u tolikoj mjeri da se um sam pokorio ne želeći mu prkositi. Odlučila sam poslušati njegova naporna zapovijedanja, no ipak dodati malo vlastitih čari. Vratila sam se sadržaju torbe i izvadila odjeću iz nje gurnuvši torbu nogom od sebe. Otkopčala sam čizmice te polako jednu pa drugu skinula i odložila pokraj sebe. Patentni zatvarač na hlačama sam otkopčala te ih lagano usmjerila prema dolje njišući bokovima. Iskoračila sam iz hlača te na tren ostala stajati samo u donjem rublju i košulji. Samu sebe sam pohvalila što sam te noći odlučila obući iznimno sexy crveno donje rublje.
Razgovor između dvojice muškaraca je utihnuo te je njihova pažnja sada bila usmjerena na mene. Nasmiješila sam se sebi u bradu dok sam se saginjala po hlače te ih na brzinu navukla na već lagano ozeble noge, te brzinski obula i tenisice.
"I košulju skini, za sada možeš zadržati samo donji veš ostalog se moramo riješiti." Rekao mi je Eric. Njegove perverzne namjere odmah su isplivale na površinu jer se u torbi nije nalazila nikakva druga košulja ili majica. Duboko udahnuvši skinula sam kožnu jaknu koju sam nosila, a odmah potom raskopčala dugmad na košulji bacivši ju na vrh hrpe pokraj mene.
Uzela sam novu jaknu i obukla ju, no u trenutku kada sam ju trebala zakopčati patentni zatvarač jednostavno nije htio surađivati. Očito vidjevši da se mučim Eric mi je prišao i preuzeo zatvarač iz mojih prstiju. Iskre koje su se javile na mojoj koži u tom kratkom kontaktu bile su nešto potpuno drugačije, gotovo nestvarno. U tom trenu prezirala sam vlastiti um što potiče bilo kakve perverzne misli s mojim šarmantnim otimačem.
"Dopusti meni." rekao je i par puta povukao za zatvarač koji se odlučio pokoriti i predati bitku. Eric se nije žurio sa zakopčavanjem. Lagano je vukao zatvarač prema gore istovremeno dodirujući prstom moju golu kožu i ostavljajući novu dozu onih iskri koja me natjerala da zagrizem usnicu kako ne bih ispustila nikakve zvukove. Došao je do ruba grudnjaka i tamo zastao. Navlažila sam usnice.
"Trebali bismo krenuti" rekao je promuklim glasom, odmaknuvši se od mene par koraka. Okrenuo se prema muškarcu koji je sada već bio ležerno nagnut na automobil kojim smo mi došli do ovdje, promatrajući scenu koja se odigravala između nas dvoje. Eric je otišao do Bentley-a te otvorio suvozačeva vrata čekajući da se smjestim unutra.
"Riješi se njenih stvari, možda bi bilo najbolje da ih pobacaš u suprotnom smjeru kako bismo dobili na vremenu, no druže pazi se. Nathaniel je opasniji nego što misliš." rekao je Eric Noelu prije nego li je zatvorio moja vrata. Potapšali su jedno drugog po ramenu te mi se Eric pridružio. Odmah potom smo krenuli. Vozili smo se u smjeru istoka, suprotno od grada. Sat u automobilu bio je gotovo jedini izvor svjetlosti, no ujedno i moj dojavljivač da je već gotovo pola 5 ujutro te da se ne bih trebala čuditi što me uhvatilo zijevanje.
"Odspavaj malo, dug je put pred nama. Probudit ću te kada stignemo bez brige." rekao mi je i po prvi put mi uputio topli ljubazni osmijeh te nastavio gledati ravno pred sebe. Njegova topla promjena raspoloženja natjerala me da ne postavljam dodatna pitanja za sada, ionako vjerojatno ne bih dobila odgovor na njih.
Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.
Xoxo, Iva
DU LIEST GERADE
U rukama opasnosti
Vampirgeschichten''Polako je okrenuo glavu prema meni, oči su mu postale krvavo crvene. Zasiktao je i otvorio usne unutar kojih su se presijavala dva velika očnjaka. U tom trenutku sam htjela iskočiti iz auta od straha, no to je bilo ne moguće, jer ipak gospodin zgo...
