"Ne znam detalje no pokušat ću te što bolje uputiti u situaciju. Poslije Marka, Linda i Nikolaj nisu više mogli imati djece. Pokušali su legalnim putem usvojiti, no nisu uspjeli. U to vrijeme tvoji pravi roditelji su tražili posvajatelje kako bi bili sigurni da ti se ništa neće dogoditi. Lorenzo je kontaktirao Nikolaja kojemu je ta ponuda bila jako primamljiva i na posljetku su se uspjeli dogovoriti da će te oni odgajati. Lorenzo, tvoj otac, i Scarlett, tvoja majka, predali su te njima samo da te zaštite, njihova ljubav prema tebi je neprocjenjiva i sve što su napravili, napravili su samo kako bi ti bila sigurna." Ericove riječi odzvanjale su u mojoj glavi. Nisam mogla vjerovati da bi mi Linda i Nikolaj takvo nešto prešutjeli. U mojoj glavi nastao je košmar i više ni sama nisam znala što je prava istina.
"Lažeš, ne vjerujem ti ništa. Rekli bi mi da sam usvojena." Očajno sam rekla ustajući se s kreveta. Tijelo mi je vrištalo od frustracije, a u glavi mi je nastao kaos. U bezizlaznoj situaciji naglo sam šakom udarila u ogledalo koje se nalazilo pokraj kreveta. Udarac me na trenutak uspio primiriti, no onda je niz moje članke potekla krv. Sitni komadići stakla popadali su po podu.
Iza leđa sam čula glasno siktanje. Okrenuvši se vidjela sam Erica na drugom kraju sobe. Lice mu je bio zastrašujuće, a pogled mu je bio fiksiran na krv koja je kapala niz moju ruku. Vene ispod njegovih očiju iskočile su, a iz usta su mu virili očnjaci, no puno veći no što mi ih je on prvi puta pokazao.
"Bježi odavde, sakrij se." Jedva je uspio prozboriti kroz zube. Stajala sam kao ukočena na mjestu, ne znajući što mi je činiti. Gledala sam u njegovo lice kako postaje sve strašnije kako trenutci prolaze. U strahu odlučila sam ga poslušati i pobjeći što dalje.
Spustila sam se niz stepenice i ušla u prvu sobu na koju sam naišla. U sobi je bila velika sofa i masivni radni stol. Desnu stranu su prekrivali prozori, a na lijevoj je bio veliki kamin sa slikom na vrhu. Znatiželja me potaknula da priđem bliže i promotrim sliku. Na slici se nalazila obitelj, dvoje odraslih vjerojatno roditelji, dva dječaka od nekih 10-ak godina i malena djevojčica, svega mjesec ili dva stara, umotana u ružičastu dekicu ugodno smještena u ženinom naručju. Iako su se trudili izgledati sretno za sliku, na njihovim licima mogao se vidjeti umor i tuga.
"To je tvoja obitelj Caroline" začulo se s vrata. Prepala sam se kada sam vidjela Erica. Slika mi je oduzela toliko pozornosti da sam smetnula s uma da se trebam sakriti pred njime. Brzo sam se povukla iza radnog stola i dalje držeći sliku u rukama, iako nisam znala razlog tome.
"Neću ti nauditi, smirio sam svoju želju za krvlju. Evo dopusti da ti pomognem." U trenu se stvorio pokraj mene. Od straha što bih mogao učiniti ukipila sam se na mjestu. Lagano je uzeo moju ruku i počeo isisavati staklo iz nje. Kada je sve staklo bilo izvađeno, Eric me poveo da sjednemo na sofu.
"Slika koju držiš u rukama nastala je par dana prije tvoga odlaska. Ovo su tvoja braća, Alan i Dilan, majka Scarlett i otac Lorenzo. Bili su veoma potreseni sa svime što se događalo tada. "
"Zašto su me onda uopće dali na posvajanje?" upitala sam već pomalo očajna cijelom situacijom. I dalje sam se duboko u sebi nadala da je sve ovo smo veoma loša šala, no kako je vrijeme odmicalo i moja nadanja su tonula sve dublje.
"To je bilo jedino rješenje tada. Nastale su žestoke svađe između tvoga oca i vođe vučjeg čopora. Tvoji su te morali spasiti iz te situacije, mislili su kako će se to riješiti kroz godinu-dvije pa da će se još uvijek moći vratiti po tebe dok si malena, no napeti odnosi potrajali su do dana današnjeg i još uvijek se nisu smirili. Vukodlaci traže borbu i neće popustiti dok to i ne dobiju."
Uzela sam si malo vremena kako bih si posložila sve nove informacije. Nadnaravna bića, vampiri, vukodlaci, sve ono što se do jučer činilo kao puste priče za djecu sada je bila java i to nimalo lijepa java. Kada vam netko odjednom želi reći da je cijelo vaše djetinjstvo u biti jedna velika laž teško je to za prihvatiti. Oprezno sam birala pitanja koja bih sljedeća postavila Ericu kako bih doznala što više mogu.
" Nath i ti ste me dakle cijelo to vrijeme pratili?" Nakon što je kimnuo glavom nisam znala što bih rekla.
"To je bilo nužno kako bi bila sigurna. Sa svih strana su prijetile opasnosti, pogotovo prvih par godina. Uvijek smo te pratili na dostojnoj udaljenosti. Ti nikada nisi ništa posumnjala, sve do prije par tjedana. " Pogledali smo se. Zaista nikada nisam primijetila ništa čudno, morali su vraški dobro odrađivati svoj posao pošto sam ja bila veoma nemirno dijete i uvijek me je bilo po svuda.
"Ako si rekao da ste me uvijek promatrali sa sigurne udaljenosti, zašto si mi onda neki dan krenuo u kuću?" Prisjetila sam se scene s pištoljem.
"U to vrijeme Nath više nije radio sa mnom. Već je krenuo sa svojim planom. Toga dana dopodne bio je u vašoj kući i podmetnuo ti tetrapak pun krvi, znajući da ćeš ti prva posegnuti za njime. Iskoristio je to što te Linda nije čula da ju dozivaš i krenuo u napad na tebe. Zato sam krenuo za njime, kako bih te zaštitio. Na svu sreću, Linda je upravo u tom trenu odlučila ući u kuću te smo se oboje morali povući." Sama pomisao na Natha i njegove skrivene namjere stvarala je još veću zbrku. Iako su me roditelji duboko povrijedili lažima svejedno pomisao da bi im se nešto loše moglo dogoditi radi mene tjerala je nervozu u moje tijelo. Naslonila sam se na sofu i zatvorila oči. Dopustila sam si par dubokih udaha prije nego li sam ih ponovno otvorila. Vani je pao mrak, bilo je vedro nebo. Gotovo pun mjesec osvjetljavao je dvorište i šumu okolo kuće.
"Trebali bismo se odmoriti. Dopusti si da ti se nove informacije slegnu. Želiš li nešto pojesti prvo?" upitao me no samo sam odmahnula glavom. Trenutno mi je i sama pomisao na hranu tjerala želudac da se preokrene. Eric se ustao i pružio mi ruku. Velikodušno sam ju prihvatila te smo zajedno otišli na kat. Razbijenoga stakla više nije bilo.
U kupatilu me čekala pripremljena spavaćica i nova četkica za zube. Nakon što sam se osvježila i presvukla iz neudobnih hlača u svilenu spavaćicu, izišla sam iz kupatila. Erica nije bilo na vidiku. Njegova odsutnost godila mi je nakon cjelodnevnog prisilnog druženja s njime. Vjerojatno je otišao u drugu spavaću sobu. Lagano sam odmaknula poplun s kreveta. Skinula sam naušnice te ih odložila na noćni ormarić.
Vrata u sobu su se naglo otvorila i u sobu je ušao Eric noseći samo donji dio trenirke. Pretvarajući se da me ne vidi legao je na krevet.
"Ne misliš valjda spavati u istoj sobi gdje sam i ja?" šokirano sam ga upitala misleći da će sad reći da se samo šalio i da je došao samo provjeriti kako sam. Ako ostane spavati ovdje nema šanse da ću zaklopiti oči ni trenutka. Koliko god se čini dragim prema meni to nije mijenjalo činjenicu da je krvopija koja mi tjera strah u kosti.
"Mislim da nemamo drugog izbora nego ovu noć dijeliti sobu." rekao je i namignuo mi okrećući se na bok. Stajala sam još jedno vrijeme nakon njegovih riječi i dalje zbunjena njegovom spontanošću u ovakvoj situaciji. Činjenica je da me on poznavao čitavog života, dok ja njega znam svega 24 sata u kojima mi nije pružio ni malo povjerenja.
"Znam da imam dobru pozadinu, ali zar ne misliš da je nepristojno buljiti. Legni i odmori se, imat ćeš još vremena da me se nagledaš jer nas čeka još dug put do krajnje destinacije. Ne želim ti ništa na žao i ništa ti ne bih napravio bez tvoga pristanka"
U šoku sam okrenula glavu te legla na svoju stranu kreveta, što dalje od njega. Jesu li me te njegove riječi trebale smiriti ili još više šokirati? Ugasila sam noćnu lampu te pokušala uhvatiti malo sna, ako će to ikako biti moguće uz biće pokraj mene.
Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.
Xoxo, Iva
YOU ARE READING
U rukama opasnosti
Vampire''Polako je okrenuo glavu prema meni, oči su mu postale krvavo crvene. Zasiktao je i otvorio usne unutar kojih su se presijavala dva velika očnjaka. U tom trenutku sam htjela iskočiti iz auta od straha, no to je bilo ne moguće, jer ipak gospodin zgo...
