♛ DARK BLOOD ♛

Animal *_*

CHAPTER 3

Udahne svježi zrak te se iz kaputa polagano izvuče ključeve.Približi se svojoj plavoj Miuri i polako uđe u nju,zatvori vrata te upali motor.Zvuk motora uvuče joj se u uši i ona lagodno izdahne.

Polako krene šljunčanim puteljkom prema cesti.

****

Njezina plava Miura jurila je praznom cestom.Njezine sunčane štite je od nemilosrdnih Sunčevih zraka.Vjetar se igra s njezinom kosom raznosači je na sve strane,odpuhujučiju unazad ,dižući prema gore.Obrisi visokih,dugačkih stabala smreke nalazili su se sa svake njezine strane.Sunce nemilosrdno žari već užarenu cestu nedajući joj nikakvu nadu da se ohladi.Odjednom sve se zamrači,tamni sivi oblaci prekriju sunce i tama se spusti na zemlju.Njezina koža napokon odahne.

*Par minuta kasnije*

Smeđa velika srna pretrči ispred nje ,a za njom odmah i velika crno-siva krznena životinja.Tako slična vuku,ali puno veća.Bijeli oštri zubi isticali su se dok je grabila velike korake za srnom,tada oni nestanu u šumi,a ona uspaničeno počne okretati volan pokušavajući ga kontrolirati.Šok,zbunjenost i strah nađu mjesto u njezinome umu,ali sve će to morati pričekati dok ona ne uspije savladati Miuru.

Nakon što životinje prelete cestu ona izgubi kontrolu nad Miurom i ona se počne okretati u krug tako se pomičući po cesti.Volan se počeo okretati ,a ona ga čvrsto primi čvrsto stežući kožu volana.Svu snagu premjesti na ruke i kočnicu.Nakon što napokon zaustavi Miuru.Počne plitko dahtati,na Sekund sklopi oči uživajući u vjetru koji joj ponovno počne milovati kožu samo sada nježnije.

-Što je to bilo?-tiho upita samu sebe ,a vjetar odnese njezine riječi nahuškavajući zvijer na nju.

Ona ponovno pokrene Miuru i parkira je kraj ceste.Izađe iz nje i stane pokraj ograde koja joj je zapriječila ulazak u šumu.

Krene se peneti,ali njezina podsvijest upozori je.Ali znatiželja je oduvijek bila jača od nje same.Nakon što skoči s ograde krene u šumu.

Velike smreke protezale su se uvis.Debla porušenoga drveća sprječavala su jednostavan put kroz šumu.Sve dublje je zalazila u nju,sve mračnije je bivalo u njoj.Zastane u trenutku kada iza sebe začuje režanje.Strah koji joj je ova jeziva šuma davala sada se samo povećao.Skupi onu hrabrost koja se skrivala u njoj i okrene.Sretne se s parom žutih očiju.Ona vrisne i počne trčati ,a u šumi kao da odzvoni glas -to te neće spasiti-.Ona neokrečući se krene dalje.

Kada pomisli da je dovoljno odmakla sakrije se iza jednoga drveta.Šuštanje lišća začuje se iz jednoga smjera ona priguši svoje duboko disanje,a jeziv glas ponovno se oglasi-Bježi,bježi janje malo,ali pronaći ću te ja-.

Nakon nekoga vremena ništa se neću je ,a ona odahne ,ali tada kao iz vedra neba stvorenje se nađe prednjom-Rekao sam nešto janje moje-Osmijeh mu zapleše u očima.Lagano joj se počne približavati,kako bi stao na grančicu ona bi puknula,a šumom bi se razlio taj zvuk.U trenutku se našao ispred nje i posljednje što je vidio prije nego li ju je ugrizao bio je strah u njezinim očima,a ona je osjetila njegove zube na svojoj koži,a kada ju je krenuo probosti i završiti sve ona se

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

probudila.Hladni znoj klizio joj je niz čelo dok je duboko disala,pokušavajući uvući što više zraka u pluća.Čini se da je zaspala.Otkucaji srca polako su joj se vraćali u normalu,a disanje se počelo smirivati.Pogledala je kroz prozor shvaćajući da je zora.Spusti noge na pod i podigne se s prozorske daske.Uzme knjigu u ruke i krene ju vratiti na pripadajuću policu.Između police na kojoj su stajale knjige o Harry-u Potteru i između Gospodara prstena.Bosonoga krene prema kupaonici dopuštajući hladnim pločicama da ju razbude.Priđe umivaoniku i umije svoje lice tako mičući svaki trag znoja i noćne more sa sebe.Polagano se vrati u sobu i iz ormara izvuče crne traperice bijelu Bettman majicu i crnu duksu s kapuljačom.Četkom prođe kroz kosu i napravi nespretnu punđicu.Na noge obuče stopalice ,a zatim obuje crne conversice.Uzme profesionalni fotoaparat stavi ga oko vrata i stavi mobitel u džep traperica.Još jednom pogleda sobu i izađe iz nje.Krene se spuštati drvenim stepenicama polako da ne probudi nikoga u kući.Polako se šunja kroz hodnika,a zatim začuje:

-Aleksis Willburn,kamo si krenula?-stane i okrene se prema ženi koja se brine o njoj od rođenja.

***

Snježne pahulje polako su počele padati dok je nježna muzika polako dopirala iz dvorane.

Svi dvorovi su se polako počeli okupljati.Raskošne i predivne haljine vrtjele su se u krug plešući valcer.Predivne dame u njima oduzimale su uzdahe.

Kroz visoka vrata koja su bila išarana predivnim granjem i zelenim lišćem.Ušla je posljednja kraljevska obitelj.

Zadnja od svih ušla je visoka djevojka u snježno bijeloj haljini.Koja je oko nje lelujala.Njezina duga smeđa kosa dodirivala joj je polovicu leđa ,dok je padala u valovima.

Polako je počela podizati glavu i...

Ponovno isti glupi san kao i uvijek, prati ga mjesecima.

Kao da ga namjerno žele mučiti.Podigne se s kreveta i natoči konjak u čašu.Priđe prozoru i vidi sunce koje izlazi.Ono polagano baca sjene na njegove morsko plave oči s dozom sivila u njima.

-Prokleti ljudi i njihov dan-Promrmlja sebi u bradu jer njegov sastanak uskoro počinje.Ode se istuširati i oprati ovaj prokleti san sa sebe.

Nastavak je ovdje napokon.Uživajte,komentirajte,vojtajte.Recite mi što sada mislite tko je glavni lik.Ostavljajte dugačke komentare o svemu što vam se sviđa,a što ne.Što mislite tko je od dečkiju glavni?Uskoro će se dijeliti uloge zato budite vrijedni i ja ću to nagraditi.Nastavak je duži :)

Sto mislite koje je to stvorenje bilo,i kako vam se svida njezino ime???

Recite ako zelite nesto dodati ili vam se nesvida ,kako zamisljate pricu??

I uvjek mi se mozete javit u box ako imate kakvih pitanja ili jednostavno trrbate razgovarati s neki.Jer lakse se strancu otvoriti nego bliznjemu.Pa ja sam tu stranac kojem se uvijek mozete otvoriti.

Svi koji citaju Part of my imaju novi nastavak people ,a ako ne citajte pocnite i part of my i uskoro bi mogla doci prica o andelima ;-)

Nastavak nakon 90 čitatelja 15 vojtova i 5 komova. 