Zrake sunca probijale su se kroz velika stakla iza našeg kreveta. Polako sam se budila iz sna i shvatila da je Ericova ruka ležerno prebačena preko mene. Njegove oči promatrale su me. Nježno mi se nasmiješio kada je shvatio da sam budna.
"Eric makni se s mene." rekla sam mu oštro. Lijeno se maknuo na svoju stranu i glasno otpuhnuo. Nakon višesatnog vrćenja po krevetu sinoć ipak samo oko pola noći uspjela zaspati. Iako kratak, san mi je godio i pomogao smiriti kaotičan tok svih informacija s kojima sam jučer bila upoznata.
"Bila si zabavnija u snu." kratko je prokomentirao. Na prvu zbunjena počela sam se prisjećati sna i ljutito ga pogledala. Nisam mogla vjerovati da mi je upao u san. Još manje sam mogla vjerovati da je to uopće moguće, no s obzirom na to da on nije obično biće nije me ta činjenica previše iznenadila.
"Nije da si se baš budila što imaš erotske snove sa mnom. Upravo suprotno." Zacrvenila sam se na njegove riječi i pokrila glavu poplunom. Čula sam kako se smiješi i ustaje s kreveta. začulo se otvaranje, a potom i zatvaranje vrata. Nisam mogla vjerovati da me vlastiti um tako izdao, pa makar i u snu.
Nije ga bilo više od desetak minuta pa sam odlučila pronaći kuhinju i okrijepiti se velikom šalicom kave i usput pronaći nešto za jelo. Iako mi se pomisao na hranu i dalje gadila, želudac ju je ipak trebao kako bi imala dovoljno snage za sve što me dalje čeka. Spustila sam se niz stepenice i nakon nekoliko pokušaja pronašla kuhinju. Dok sam čekala da mi se voda zagrije za oko su mi zapala vrata koja su vodila van kuće. Bila su lagano otvorena. Znatiželja me ponukala da se približim i malo izvidim situaciju.
Na drvenoj klupici sjedili su Eric i sluškinja koja nas je jučer dočekala. Eric je imao glavu smještenu na njenom vratu i hranio se njome. Vidjevši taj prizor u meni se pojavio neki čudan osjećaj žudnje. Ruka mi je nesvjesno završila na vratu, a jedino o čemu sam razmišljala bilo je kakav bi bio osjećaj da se hrani mojom krvlju. Kako je brzo ta pomisao došla, još prije je i nestala i sama sebe sam prekorila zbog takvih misli.
U tom trenu Eric je podigao glavu. Naši pogledu su se sreli i bila sam kao u transu. Očnjaci su mu bili tako dugi, a niz usnicu mu je klizila zalutala kapljica krvi. Očigledno uhvaćena kako zurim, brzo sam se sabrala i vratila se u kuhinju. Naslonila sam se na kuhinjski element pokušavajući se pribrati. Čula sam Erica kako mi prilazi i zaustavlja se točno iza mene. Trebao mi je koji tren kako bih se okrenula i pogledala ga. Očnjaci su mu i dalje bili izraženi, a oči su mu sadržavale dozu razigranosti.
"I ti to osjećaš zar ne?" upitao je jezikom polizavši usnice. Lagano sam kimnula glavom na njegovo pitanje. Vođena nekakvim čudnim osjećajem polagano sam okrenula glavu na stranu nudeći mu svoj vrat. Razum je vrištao na mene, no nisam si mogla pomoći, tijelo i srce iz nekog razloga nisu htjeli surađivati da njime. Eric je spustio glavu na moj vrat i duboko udahnuo moj miris.
"Još nije pravo vrijeme za to. Hajde popi kavu i obuci se. Krećemo da nekih sat vremena." Rekao je odmaknuvši se od mene. Kada je nestao iz prostorije shvatila sam da sam cijelo to vrijeme zadržavala dah. Nisam si mogla objasniti što se to dogodilo, zašto sam učinila to. Ključanje vode prekinulo je moje misli. Složila sam si kavu i naslonjena na kuhinjski element pustila misli da se rasprše. Sve što sam saznala u ovih dva dana, svi moji osjećaji koji su bili toliko pomiješani. Dopustila sam si da se uz kavu opustim. Po Ericovim riječima danas me čeka još mnogo informacija koje će trebati procesuirati. Automobil s kojim smo jučer došli stajao je na sredini dvorišta ,a stariji gospodin točio je gorivo u njega.
Dovršivši kavu odložila sam šalicu u sudoper i vratila se u sobu na katu. U komodi koja se nalazila u sobi bilo je nešto odjeće pa sam si uzela čisto donje rublje, obične crne hlače i bijelu bluzu. Na noge sam vratila tenisice od jučer. Osnovnu higijenu pranja zubi i umivanja lica obavila sam na brzinu i već se spuštala u prizemlje. Nisam znala što me danas očekuje, no sigurno neću prestati ispitivati sve dok ne saznam sve tajne koje su od mene skrivene.
Eric me čekao naslonjen na ulazna vrata. Došavši do njega, Eric mi je dao mekani poljubac. Njegova gesta me toliko zbunila da sam ostala stajati na mjestu. Iako prema njemu još od početka osjećam neizmjernu seksualnu privlačnosti, mislim da nije pametno otkriti mu to dok mi se sve informacije ne poslože u glavi. Stoga mu niti nisam uzvratila poljubac, kako je on to vjerojatno zamišljao. Usprkos tome, isprepleo je svoje prste s mojima te smo krenuli k automobilu.
Udobno smješteni, krenuli smo. Pustila sam da nas izvede iz grada kada sam ga upitala kuda točno danas idemo.
"Vrijeme je da upoznaš svoje prave roditelje. Idemo za Varnu. " Nije mi se svidio njegov odgovor, uopće. Sama ideja da bih mogla vidjeti ljude koji su svoju jednomjesečnu bebu predali drugima jer su smatrali da je to najbolje za nju mi se gadila i nisam to nikako mogla razumjeti. Premalo vremena je prošlo od saznanja da Linda i Nikolaj nisu moji pravi roditelji.
Nisam mogla dopustiti Ericu da me odveze tamo. Nisam bila spremna još uvijek suočiti se s njima. U svega dva dana saznala sam toliko stvari koje bi me vjerojatno trebale više plašiti od upoznavanja pravih roditelja, no moj um procesuirao je taj izgledni događaj kao prijetnju i morala sam učiniti bilo što kako do toga ne bi došlo ovako brzo. Putovali smo sporednom cestom na izlazu iz grada. Eric je vozio brzo, dovoljno brzo. U meni je kolala mržnja, ali i očaj što sam u svega par dana izgubila tako prekrasan život koji sam imala.
"Ja ne želim ići kod njih." rekla sam mu oštro i u tom trenutku otvorila vrata automobila te iskočila. Kamenje ispod mene urezivalo se ispod moje kože, a bol je nastupila odmah. Čulo se kočenje automobilskih guma, no ništa se nije moglo vidjeti od prašine koju je to kočenje prouzročilo.
Osjetila sam kako mi niz čelo curi krv, a noge nisam mogla pomaknuti od boli.
Eric je dotrčao do mene i samo jednim pogledom zaključio da sam u veoma lošem stanju.
"Zašto si to pobogu napravila Caroline?" upitao me, no nisam mu mogla sada odgovarati na to pitanje. Ovim postupkom sva psihička bol koju sam osjećala je nestala i zamijenila ju je ona fizička, ona koju se lakše može podnijeti.
"Eric, ne mogu pomaknuti noge." rekla sam mu gotovo sa suzama u očima. Tek sam sad shvatila da mi ono malo prije nije bio najpametniji potez. Eric me podigao što je nježnije mogao i odnio na stražnje sjedalo. Promatrala sam ga dok je podizao rukav košulje na desnoj ruci. Jednom rukom lagano je podigao moju glavu, a u drugu je snažno zario svoje očnjake. Prinio ju je mojim usnama, no maknula sam glavu u stranu odbijajući ga.
"Kvragu. Želiš li živjeti ili ne Caroline?" Ne čekajući moj odgovor, ponovno je stavio zglob na moja usta i prisilio me da kušam njegovu krv. Isprva je okus bio oduran, no polako je postajao sve bolji i bolji. Već skoro potpuno omamljena, mogla sam ćuti Ericov izdah olakšanja kada je shvatio da će ipak sa mnom biti sve u redu, barem fizički.
Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.
Xoxo, Iva
ВЫ ЧИТАЕТЕ
U rukama opasnosti
Про вампиров''Polako je okrenuo glavu prema meni, oči su mu postale krvavo crvene. Zasiktao je i otvorio usne unutar kojih su se presijavala dva velika očnjaka. U tom trenutku sam htjela iskočiti iz auta od straha, no to je bilo ne moguće, jer ipak gospodin zgo...
