Love or lie

Dolazim iz New Yorka.Moje ime je Ema Ross i imam 19 godina.Nemam ni prijateljicu ni nikoga osim roditelja.Sada upravo sjedim u skoli pokraj prozora i razmisljam.Zadnji sat je i napokon je zvonilo.Ustala sam i stavila sam si slusalice,otisla doma.

*Kod kuce*

Usla sam. Mama je vikala iz dnevne sobe "kceri dođi malo u dnevnu sobu", pošla sam i rekla sam "da?". Tata mi je zgledao vrlo ozbiljno nakon toliko godina sam ga vidla takvog "Slusaj znas da po obicajima vec trebas biti udana i ja poznam jednog tipa,Njegovo sin ce se s tobom ozeniti i usput dobivam visi posao".Okrenula sam se i odjurila sam u sobu.Plakala sam kao nikad u zivotu.Nisam mogla vjerovati šta se događa nisam imala te riječi da se izrazim.Toliko sam se osjećala jadno da nemam riječi za to.Zajebi takav život.

Legla sam u krevet.Osjećala sam tjeskobu u svojem srcu.

Jutro

Ustala sam rano i krenula sam prema dolje.Odmah sam morala u auto.Sjela sam i vozili smo se prema toj kuci.Nisam znala gdje je to.Tko je on.Zašto ja.Toliko pitanja a moje misli su htjele biti kod kuće čitajuči svoju najdražu knjigu i popiti topao čaj od jagode.

*nakon 3 sata*

Dosli smo pred kucom i odmah sam se s njim upoznala.Primjetila sam ga.Bio je vrlo zgodan s plavim očima kao neko preljepo more i njegova smeđa kosa koja me toliko podsjećala na onu čokoladu koju sam dobila sa 5 godina.Vremena.Prišao je i rekao jednim hrapavim glasom zbog kojeg su mi noge drhtale "Zdravo ja sam Louis",klimnula sam glavom i odgovorila natrag "Drago mi je sam Ema"

Otisli smo u njegovu sobu i razgovarili.Nakon sto je vec bila vecer posli smo dolje da se najedemo.Razgovor je bio vrlo neugodan jer mi je objasnio da nečemo biti stvarno zajedno več radi naših obitelji.Jadno.