🌞Solis et Lunam🌛 🔚

3.

☆:**:.𝐿𝓊𝒸𝑒𝓂 .:**:.☆

Sitis je bio nekako čudan kad mi je donio večeru. Sigurna sam da me slagao kada je rekao da je sve u redu. Mogla sam osjetiti njegovu nervozu.  To sam mogla i prije. Osjećala sam neke njegove osjećaje.  Nikada mu to nisam rekla. Znam, oduvijek sam čudakinja. Zašto to još i naglašavati. Kao mala osjećala sam tugu kad je on osjeća, ushit kada je uzbuđen. Ljubav kada me držao u zagrljaju, stisnutu u njegovom krilu. Sjećam se jedne večeri dopustio mi je da ostanem dugo budna na Badnjak. Sjeo je u svoj omiljeni kraljevski stolac, a ja sam se uvukla u njegov topli zagrljaj i gledali smo Rudolpha. Stavila sam malenu glavu kraj njegova srca. Bila sam iznenađena. Osjećala sam ga pokraj svoga. Za mene je to bilo novo otkriće. Naravno da sam ga napala sa stotinu zašto i zato. Tada mi je rekao: „Moje je srce tvoje Princezo i tako će biti zauvijek". Puno sam razmišljala o tome, bila sam mala i nisam razumjela. Sada znam. Sve znam, jer osjećam ono što on osjeća. Njegovo srce jest moje, a moje je njegovo. Oduvijek. 

'°'✿.｡.:* 𝒮𝒾𝓉𝒾𝓈 *.:｡.✿'°

Ostavio sam Lux i sišao dolje. Društvo je već počelo večeru bez mene. Zar me nije bilo tako dugo? Narcis se nakon toga otišao skockati za grad. Jebote kao da mu je išta osim njega samog bilo potrebno da pokosi čitav klub žena. Seronja je uživao biti lijep. Poput nekog crnokosog Boga s Olimpa. Njegov je urođeni vampirski šarm, bio šlag na tortu.  Mrzio sam izlaziti s njim. Bilo mi je zlo od tolikog ženskog plaženja. Gdje se on pojavi, ostali muškarci padaju u zaborav. Nije da sam ljubomoran, ni da me smeta, ali gledati istu stvar nekoliko stotina godina.  Čovječe.  Žene se jednostavno ne mijenjaju. Dale bi zadnju kap krvi za malo njegove pažnje. 

- Brate! Idem se samo na brzinu baciti pod tuš.  Misliš da bih mogao ovakav večeras van? - upita me Anime pregledavajući svoju odjeću. - Ma ne, nabacit' ću neku noviju odjeću. Možda čak malo parfema? Što kažeš? - moram da se nasmijem. Anime je bio niti mrvu manje ljepši od Dolora. Plavokosi ljepotan, anđeoskog lica. Skroman i predobar. Nikada ničim nije isticao svoju ljepotu. Bio je sasvim običan dečko iz Baton Rougea za kojim su ludjele djevojčice. Tako jednostavan i potpuno cool lik.

- Odlično izgledaš i u pidžami, Ani. Znaš to. Nije bitno što ćeš staviti na sebe.

- U reeedu - zbunjeno namrči  obrve.  - Idem ja na brzinu - odskakuće uz stubište.

Iz ormara izvučem  omiljenu bijelu košulju. Imam  ih najmanje petnaest, ali ovu mi je Lux darovala za Božić prošle godine i od tada je moja najdraža. Uvijek stoji odvojena od drugih. Umislio sam sebi da stalno miriše na njezin dodir i nitko je drugi ne smije dirati. Nekada se stvarno osjećam kao bolesni gad. Luminino prokletstvo. Živim s tim i tako će biti zauvijek. Petnaest minuta žestokog tuširanja, da sperem sa sebe svu nervozu, rutinsko brijanje, jer takva se bradica mora održavati, malo gela da kosu boje karamela dotjera u red i spreman sam. Ništa spektakularno ne vidim u ogledalu. Jedino što na sebi volim su usne, čiji sam oblik ruže naslijedio od majke. Sve ostalo je sasvim obično.