🌞Solis et Lunam🌛 🔚

5.

✿.｡.:* ☆:**𝐿𝓊𝒸𝑒𝓂 **:.☆*.:｡.✿

Sunce je udarilo u prozore i svjetlost se probila do mojih očiju. Osjetim težinu na vjeđama. Jesam li noćas plakala? Razgibam ruke i noge. Mišići  me bole. Dijelovi snova vraćaju se kao flashback. Šuma, noć, magla. Šiblje, šikara pored rijeke. Ubrzano dahtanje. Slike prolaze brzo, u trenu. Vjetar mi sipa prašinu u oči. Moje oči, na nekom drugom tijelu... 

Hoće li ovo već jednom dobiti neki smisao? Ni ogledalo u kupaoni ne pokazuje ništa bolju sliku od onoga što osjećam iznutra.

- Ti si idiot Lucem!- psujem sama sebe i udaram svoj odraz u ogledalu.- Treba ti  psihijatar. I to dobar, ne najbolji. Onaj koji uzima najteže slučaje. Možda te našopa lijekovima da se već jednom počneš normalno ponašati. S tobom nešto definitivno nije u redu.  Pogledaj se samo! Čudakinja koja osjeća tuđa osjećanja, zaljubljena u čovjeka  koji te othranio, i još pričaš sama sa sobom u ogledalu! Luzearko! - Dok psujem samu sebe čujem zvuk kvake, i vrata koja se lagano otvaraju. 

- Kuc, kuc.  Princezo? Jesi li budna? - D- ev glas zazvoni iz sobe. Otvorim vrata kupaone i ugledam ga. U rukama  nosi poslužavnik sa šalicom tople čokolade , vaflama i plavom ružom. Obožavam te plave ruže. Nikada nisam saznala gdje ih nalazi. Izmami mi  osmijeh na ovo sumorno lice.

- Hej eto te - kaže sa smiješkom.

- Hej D. - pruži mi  ružu - Hvala ti! Kao i uvijek miriše čarobno. Hvala i za doručak. - priđe sasvim blizu.

- Čuj Princezo, želim ti se ispričati. Saznao sam za onaj mali incident u klubu sinoć.

- Ah, to, ma ništa važno, D.

- Zašto mi nisi rekla Luce? Sredio bih to istog trena.

- Sve je u redu D. Obranila sam se.  A, i Nox je stigao u stilu viteza. Da pomogne dami u nevolji. Zaista sve je ok. - pogleda me snuždeno i uhvati mi lice dlanovima.

- Ne želim da te moj način života ikada povrijedi Luce. Takav sam kakav sam, oduvijek. Ali nitko drugi, nikada ne smije biti ni na kakav način povrijeđen zbog mog ponašanja. Pogotovo ti Princezo. Obećavam ti da se takvo što više nikada neće ponoviti.Oprosti mi  što sam takav.

- Nemam ti što oprostiti D. , što ti je.?! Ja te oduvijek volim baš takvog kakav si. Ne moraš nikad zbog nikog da se mijenjaš. - poljubi mi čelo, a njegova me uredno ošišana bradica poškakljala po nosu.

- Svatko od nas nosi svoje prokletstvo D. - kažem, odmaknem se i stavim ružu u vodu. Pruži mi  šalicu sa čokoladom. - Ja već mislim da lagano ludim. Mislim da bih trebala posjetiti nekog psihića.