🌞Solis et Lunam🌛 🔚

8.

*•.¸♡ 𝒟𝑜𝓁𝑜𝓇 ♡¸.•*

Baš kada sam pomislio da mi je ovo posljednja čaša konjaka i posljednja cigareta utrošena u „After dark-u" i da je krajnje vrijeme da odlijepim Ania i Noxa od one dvije brinete i pođem lagano doma; prekrasna vilinska ljepotica sjedne na praznu stolicu pored mene. Ljubazno je od barmena naručila duplu tequilu i trgnula je na eks. Ja  kao pravi telac buljim u nju otvorenih usta. Ta je mala prilika  toliko pre slatka da ne mogu ni treptati. Božice draga imao sam milijun žena, video sve vrste ljepote, ali ova je bila...Pa, vilinska.

- Dobro, momak... Planiraš li ostatak večeri zjevati u mene ili ćeš me počastiti pićem? - kaže sa smiješkom i glasom anđela.

Trgnem se iz transa pa  na brzaka pohvatam konce u glavi i zatvorim usta, te se malo uljudim. Jebote. Ovo mi se nije desilo... Čekaj malo, nikad!

- Naravno ljepotice! - odgovorim i pokažem Fredu da samo toči. - Oprosti, ali tvoja me ljepota komirala. Stoljećima moje oči nisu imale prilike vidjeti vilinsku ljepotu.

- Molim? Ti...- prošepće-  Kako si znao?

- Znao što?

- Pa to, da sam vila! Čekaj malo.,, - primakne se i zaškilji mi u oči - Ah, živote, vampir! Pa krasno, samo ja mogu biti te sreće da mi se od svih nesreća ovdje svidi vampir.

- Hej, što ti je? –utišavam ju- Budi tiha! Ne moraju baš svi da znaju. Mislim, ipak su ljudi oko nas, zaboga.

- Oh, ma daj! –otres i eksira tequilu. Fred  odmah natočio drugu - Dosta mi je više tog sranja! I tih ljudi! Pa što? Znaju da postojimo, a prave se slijepi. Kao ne vide nas, ne osjećaju da smo drugačiji od njih. I kad im kažeš istinu vrište i bježe na sve strane. Pa neću ih pojesti. Dobro ja neću, za tebe ne znam. - Podigne čašicu u zrak, a zatim trgne i isprazni u trenu.

- Očito te netko načepio leptiriću. Trzaš tu tequilu kao luda.

- Što? Sad ćeš mi i ti prigovarati? 'Si mi ti mama ili što? - Božice kako je bila slatka. Čisti visoko kalorični slatkiš punjen alkoholom.