𝕀𝕞𝕒𝕘𝕚𝕟𝕖𝕤

٤

Upoznala sam ga u Trogiru. Rekao je da su ga privukle moje nebesko plave oči i onaj moj 'boli me kurac' fazon.

Upravo smo na autocesti, vozimo se njegovim otmjenim autom i pjevušimo uz radio. Svira Treat you better.

"I know I can treat you better than he can..", tiho pjevam i gledam kroz prozor, on me prati. Dobro zvučimo u duetu. Okrećem glavu i gledam ga, nasmiješim se kad mi on uzvrati pogled s istim smješkom.

Zvače žvaku, gleda cestu i mijenja brzinu. U šestoj smo, vozimo se 180/h. Sve brzo prolazi, krajolik je isti, samo drveće, kamenje i mostovi. Ne znam kamo idemo, rekao je da je to iznenađenje.

"Imaš jako dobar glas, znaš?"

Prekidajući mi misli rekao je onim dubokim glasom. Ponovno okrećem glavu i gledam ga. Ima tako predivnu vilicu, izgleda oštro poput noža. Dok žvače ispušta sladak hihot, onako muški.

"Nisi ni ti toliko loš, znaš?"

Grohotom se nasmije, a osmijeh mu dopre do očiju, znači stvarno je sretan. Prolazimo pokraj velikih bijelih vjetrenjača, izgledaju moćno. Sada svira Stitches. Obožavam ju.

"I thought that I've been hurt before, but no one's ever left me quite this sore.."

Odmorište je za 360m, ali izgleda da on ne planira stati. Prestiže auto stranih tablica s lijeve strane i ubrzava. Zaljepljena sam za sjedalo i onda usporava, polako.

"Jesi ikad gledala 96 sati?", upitao je s ozbiljnim izrazom na licu ali kao da je skrivao smješak. Kao da je smješak htio pokazati nakon što odgovorim na pitanje, ali nebitno koji odgovor ću dati. Dok sam gledala kroz prozor sve je u tom trenutku stalo, shvatila sam što je time htio reći i nisam znala dal' da odgovorim s česticom ne ili da fino kažem da mi je to najdraži film jer kad smo već kod toga, znam ga napamet. Na sekundu sam malo jače otvorila oči zato što znam da u filmu zgodan mladić otima glupe ženske i prodaje ih bogatom šeiku ili ako nisu djevice onda sigurno umiru.

Uzdahnula sam i pogledala ga s razočaranjem u očima. Otkrio je onaj svoj smješak i prepala sam se zato što mu je dopro do očiju. "Ako ga slučajno nisi gledala sada ćeš ga proživiti lutko."

[ NEDOVRŠENO ]

[Silazimo na slijedećem exit-u, skreće desno u zavoj. Naplatne su ovdje, prošli smo i njih. Šume su i dalje posvuda, vidim samo prometne znakove i cestu ravno ispred sebe. Što im se više približavamo vjetrenjače postaju veće, veliki bijeli divovi koji se okreću. Na raskrižju je kapelica, idemo lijevo. Primorska Hrvatska se sve jače prepoznaje jer vidim masline i kamenje te karakteristične krovove kuća.]