SOLIS ET LUNAM (Sunce i Mjesec)
-Fantasy/vampire/wolf-
PRVA PRIČA SERIJALA O NADNARAVNIMA
Da bi sebe i svoje prijatelje oslobodio ropstva Sitis mora vampirskoj kraljici Rele donijeti srca dvaju vukodlaka. Kada s teškom mukom uspije riješiti zadatak...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
✿.｡.:* ☆:** 𝐿𝓊𝒸𝑒𝓂 :**:.☆*.:｡.✿
- Hvala ti Darlene - kažem kad mi je u ruku stavila šalicu tople čokolade, a kavu za Ventus samo ostavi na stolić. Smrkne se kad ju pogleda, otpuhne i odjuri niz šljunčanu stazu.
- Oprosti Ventus.
- Što sam joj ja skrivila? - zbunjeno otpije kavu.
- Ništa. Zaljubljena je u D - a. Kao i sve ženske u kući. Kao i sve u ovom gradu. Ne zamjeri joj.
- O sveti hrastu, Lucem što to govoriš? Zaista?
- D. ima poseban odnos sa ženama. I one s njim. Jednostavno se međusobno obožavaju. Oprosti. Ne trebam to tebi pričati. Vjeruj mi da smo se svi iznenadili ugledavši neku njegovu djevojku u kući. Nikada nikoga nije doveo ovamo. Vjerujem da si ti nešto posebno. Od kad poznaješ Dolora?
- Od sinoć? - sramežljivo kaže oblikujući pitanje od svog odgovora.
- Molim? Zaista? Ali, kako, što vam se dogodilo?
- Tequila! Tequila nam se dogodila. U klubu sam se naroljala ko' zemlja i spopala Dolora. Doveo me ovamo jer sam bila u komi. Vidiš? - pokaže rukom na haljinu - Dao mi je tvoju odjeću, jer je moja totalno zbljuvana. Ne ljutiš se?
- Ne, zaboga, ne. Sve te prekrasne stvari mi je on i kupio.
- Čekaj malo, mislila sam da si vezala sudbinu sa Sitisom?
- Vezala što? - zbunila me - Sitis jest, pa njegova sam djevojka, valjda, ali i D. i Ani i Sitis, oni su me othranili. S njima sam skoro od rođenja.
- Ah, tako. Ok, malo sam se zbunila na trenutak.
- A ti, Ventus? Koja je tvoja priča? Odakle si?
- Sa Ljetnog dvora! Tamo gdje vječno sja sunce i zima nikada ne dolazi.
- Molim? Čekaj gdje je to? Nikada nisam čula za to mjesto. Osim u...ma, ne.
- Osim što?
- Osim u vilinskoj knjizi.
- Pa da, upravo tako. Ja pripadam suncu. Biće sam svjetlosti.
- Molim? Ti si vila? - totalno me raspameti taj zaključak.
- Da, jesam! Doduše ne više punopravna, ali da i dalje sam vila - lagano zavrti prste i kosu mi prekrije stotinu tratinčica. Prekrasno!
- Wow! Ovo je tako cool. Predivne su! Čovječe ne mogu vjerovati da si vila! !
- Zašto? Pa ti živiš u kući punoj vampira, to je mnogo strašnije.
- Ššššš - kažem i primaknem se bliže - oni ne znaju da ja znam za to. Misle da ništa nisam shvatila. Dobro, malo su se prevarili, ali razumijem ih, čuvaju svoju tajnu.
