Poglavlje dvadeseto

3.2K 160 8
                                    

Glasan udarac razbijanja stakla probudio me iz sna. Pogledala sam po sobi, no sve se činilo normalnim. Erica nije bilo na njegovoj strani kreveta. Ustala sam se i ponovno se ogrnula njegovom košuljom koju sam sinoć ipak bacila u podnožje kreveta jer mi je postalo prevruće. Sunce koje se prostiralo visoko na obzoru na tren mi je odvuklo pažnju. Glasno psovanje trgnulo me iz sanjarenja i nagnalo da odem provjeriti što se događa van sobe.

Kako sam se približavala kuhinji tako sam i začula lupanje stakla o staklo uz još malo psovki. Polagano sam po otvorila vrata ugledavši Erica kako skuplja komadiće razbijene staklene vaze s poda. Pažnju mi je omeo blagovaonski stol na kojem se nalazio pripremljen doručak sadržan od tosta, pečene slanine i kave.  Spazivši me da stojim na vratima, Eric se ustao s poda.

Gledali smo se na trenutak, a onda je mene pogodio neki smijeh. Nisam mogla odoljeti, a da se ne nasmijem na čitavu situaciju koja se događala ispred mene. Kada sam se malo primirila od smijeha koji me obuzeo prišla sam mu bliže. 

"Trebalo je biti iznenađenje, nisam imao namjeru probuditi te na ovaj način." rekao je kada sam stala pokraj njega. Iako je on smatrao da je iznenađenje propalo, ja sam se u stvari osjećala polaskanom što je odlučio pripremiti doručak za nas oboje. Nisam očekivala od njega da će uložiti toliko truda. Sve je djelovalo tako normalnim, kao da se znao dugo vremena. Na trenutak sam si dopustila da zaboravim sve probleme i priuštim si malo uživanja.

Eric je odlučio iskoristiti kemiju koja se ponovno pojavila između nas, pa me vještim pokretom posjeo na hladan mramor kuhinjskoga elementa. Stavila sam svoje ruke oko njegova vrata približivši ga još više k sebi. Prvo lagani poljubac na usne, a onda se spustio na vrat i ljubio ključnu kost. Podigao je glavu dovoljno da vidim kako su mu očnjaci izbili van. Lagano se udaljio dajući sam sebi prostora da se pribere prije nego li je napao moje usne pohotnim poljupcem. Uživala sam u svakom njegovom dodiru i nisam osjećala potrebu povući se. Vjerovala sam kako ima dovoljno samokontrole da mi ne zarije očnjake u vrat. Mogla sam osjetiti svaki drhtaj njegovog tijela, kao i on mojeg. Zarila sam zube u njegovu usnicu dok je spuštao desnu ruku u moje mokre gaćice i prstima vješto kliznuo u mene. Razdvojila sam naše usne kako bih došla do daha od iznenadnog osjećaja koji je prošao mojim tijelom kada sam ga osjetila u sebi. Uranjao je prstima u mene, ponovno spustivši glavu na moj vrat i sisajući osjetljivu kožu. Ekstaza koja se u meni počela buditi prožimala me poput razorne oluje. U onom trenu kada je palcem počeo dražiti klitoris u meni je sve buknulo i kroz nekoliko sekundi tijelom mi je prošao nezamislivi vrhunac koji me ostavio natopljenu i slabu pod njegovim prstima.

 Lagano sam se povukla u natrag naslonivši svoje čelo o njegovo. Na usnama mi je titrao osmijeh, a uzrok tog osmijeha bio je neopisivo zgodan muškarac koji je stajao ispred mene i promijenio mi život iz korijena. 

Odmaknuli smo se jedan od drugoga kada je Eric prokomentirao da će nam se doručak ohladiti. Na slabim nogama, pomogla sam mu pokupiti ostatke stakla, nakon čega smo napokon sjeli za stol. Tijekom doručka primijetila sam kako Eric u svojoj šalici nema kavu već krv, no trudila sam se ne obazirati previše na tu činjenicu. 

"Nisam znala da si ovako dobar u kuhinji." rekla sam pomalo dvosmisleno i namignula mu. 

"Ne znaš ti još puno toga o meni." odgovorio je istim tempom. "Možda bi mogli navečer do grada da ti pokažem okolinu. Morao bih prije toga samo obaviti neke pozive." rekao je u nastavku rečenice. 

Veselo sam kimnula na ideju o izlasku te mu rekla neka samo obavi sve što treba da ću si ja već pronaći neku zanimaciju. Kada je Eric napustio kuhinju, ostala sam sjediti još koji trenutak uživajući u zadnjim gutljajima kave tog jutra. Kako bih si skratila vrijeme, pospremila sam nered nastao od doručka i zaputila se natrag u sobu. Misija pronalaska normalne odjeće bila je gotovo nemoguća, no naposljetku sam uspjela naći običnu sivu trenirku i bijelu majicu s kratkim rukavima. 

Eric, koji se nalazio u dnevnom boravku, još uvijek je pričao na telefon. Uvjerivši se da me ne gleda, ušuljala sam se u dječju sobu. Stvari u njoj na prvu su djelovale malo napadno. Ruku sam spustila na plavu dekicu. Bila je izrazito mekana. U jednom kutu bilo je zlatnim slovima ugravirano Jacobsson, Ericovo prezime. Zaista se nije šalio kada je rekao kako su njegovi roditelje sve pripremili za unuče. Nisam znala što bih mislila o svemu i ne želeći se u ovom trenu zamarati još i time uz sve, izišla sam iz sobe. 

Na mojem putu u dnevni boravak zaustavilo me kucanje na ulazna vrata. Začudila sam se s obzirom na to da nitko nije znao da smo tu, a najbliži susjed bio je udaljen dobrih 200 metara od nas. Ipak sam krenula ka vratima i kroz špijunku provjerila tko se nalazi s druge strane. Na moje iznenađenje, vani nije bilo nikoga. Oprezno sam otvorila vrata. Na podu ispred vrata nalazilo se pismo. Sagnula sam se po njega i još jednom pogledala okolo kuće, no nisam vidjela nikoga. 

Ušavši unutra glasno sam dozvala Erica.  Za tren se pojavio pokraj mene i istrgnuo mi pismo iz ruku. Ponjušio je pismo prije nego ga li je otvorio. Vidjela sam kako mu se ispod očiju pojavljuju vene i odmah pretpostavila što bih mogao biti sadržaj omotnice. Eric je izvukao papir koji je na sebi imao tek nekoliko riječi napisanih tiskanim krvavim slovima. 

"Osveta je slatka" pisalo je. Eric je problijedio. Pokušala sam ga dozvati, no kao da je bio u nekom svom svijetu. Po njegovom izrazu lica, moglo se zaključiti da vjerojatno zna tko bi to mogao biti pošiljatelj.

"Eric, znaš li tko je ostavio ovo?" upitala sam napokon ga uspjevši trgnuti iz sanjarenja.  

"Nažalost znam Caroline. Jedina osoba koja se uvijek držala plana i nikada ne bi odustala dok se taj plan ne ostvari. Znao sam da će nas pronaći, no nisam mislio da će biti ovako brz. Ovo je mogao poslati samo i jedino Nathaniel." rekao je nakon dubokog izdaha. Djelovao je zaista zabrinutim.

"Kako ćemo ga se riješiti?" upitala sam zabrinuto. Eric je samo odmahivao glavom.  

"Jedini način je probosti ga kroz srce. Ili će biti tako ili ćeš ti umrijeti nema druge opcije. Da je bilo tko drugi, lakše bih se borio nego protiv Natha. Nas dvojica dugi smo niz godina još i prije tvojeg rođenja radili zajedno. Ja znam sve  njegove poteze, no i on moje. Nath je jako lukav i vjerujem da kuje jako dobar plan kako bi sve što je zamislio i proveo zato moramo biti jako oprezni jer će on čekati prvu priliku koja mu se pruži kako bi krenuo s provedbom." 

Iako su me njegove riječi zaista zabrinule po glavi mi se motalo još jedno pitanje.

"Znači li to da danas onda ipak nećemo ići u izlazak?" upitala sam ga s pomalo tužnim izrazom lica. Eric se postavio ispred mene s izrazom lica koji mi je sve govorio. Slegla sam ramenima pomalo razočarana što je Nath upropastio naš prvi zajednički izlazak. Utisnula sam Ericu poljubac u obraz i zaputila se u kupaonicu pod topli i opuštajući tuš nakon cijele ove stresne situacije od malo prije. 



Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.

Xoxo, Iva

U rukama opasnostiOù les histoires vivent. Découvrez maintenant