🌞Solis et Lunam🌛 🔚

12.

¸♪·¯·♫¸¸ 𝒩𝑜𝓍 ¸¸♫·¯·♪¸¸♩·¯·♬¸¸

Ono što sam pročitao u knjizi koju mi je majka dala prije odlaska samo je potvrdilo ono što mi je rekla. I ono što je Sitis rekao. Usput sam saznao još jednu važnu stvar.  Naime, božica mjeseca namijenila je ruku svoje kćeri, onome tko ovlada djecom noći umjesto Rele. To bih po svemu danas izrečenom i usvojenom trebao biti ja. Ja bih trebao oženiti kći božice? Jebote. Ja trebam biti kralj i oženiti se Lumininom kćeri koja bi trebala vladati zvijerima punog mjeseca. Ovo je sve gore od goreg. Ja ne umijem biti kralj. Niti imam u planu ženiti se, pa ni njezinom kćeri. I tko je uopće ona? Za ovih godina koliko živim nikada nisam čuo da je itko spomenuo da postoji. Jedna je umrla prije pet stotina godina. Od tada nitko nije vladao zvijerima. Lumina ih kontroliše. Ja uopće ne razumijem. Njezina bi kći trebala biti vuk. Drugačija od ostalih i po svemu posebna. Biti dijete božice nije po ničemu nešto nevažno. Mene su stvorili, da ne povjeruješ. Uvijek mislio da sam obično dijete kojeg su preobrazili i spasili od sigurne smrti. Ali, nije tako i Sitis je to znao. Znao je i zato me dao Bonum na čuvanje sve ove godine. Sada me želi pripremiti za bitku protiv kraljice. Za borbu za prijestolje. Kako ću zaboga to izvesti? Kako ću ubiti Rele? Jednostavno ne mogu vjerovati da se ovo događa. Do juče sam mirno išao svojim poslom, puštao mjuzu u klubovima, a sad sam u tim kraljevskim govnima do nosa. Mislim da je vrijeme da se maknem odavde. Ne mogu biti zatvoren sad. Puknut će mi glava. Moram na čist zrak, raspaliti gume cestom kroz šumu.  Božice, najednom mi tako nedostaje New Orleans i onaj miran život tamo.

✿.｡.:* ☆:** 𝐿𝓊𝒸𝑒𝓂 *:.☆*.:｡.✿

Da mi je netko rekao da ću ikad ovako uživati, ne bih mu vjerovala. Do prije par dana mislila sam da ću završiti u nekoj ludari zbog onoga što osjećam prema Sitisu. Sada vjerujem da sam završila direktno u raju. Ovi dani provedeni s njim se poput sna. Poput prekrasnog sna. I Ventus i D. čini mi se žive nekakav san. Barem D. Nikada ga nisam vidjela takvog. Ta mala vila ukrala mu je srce potpuno. Osim što je brvnara najednom postala cvjećnjak, kad god su skupa njen se izgled mijenja. Ventusina osjećanja mijenjaju boje cvijeću, sa krova rastu neke čudne biljke. D. je tako sretan. Ne odvaja se od nje. Nox je nestao prije par dana i ne odgovara mi na pozive. Znam da nisam ništa loše uradila da bi bio ljut na mene, a Ani kaže da je morao natrag u New Orleans zbog nekog klupskog posla i da će brzo da se vrati. Sumnjivi su. Zapravo svi postanu nekako čudni kada se to spomene. Misle da ne primijetim.  Svi osim Sitisa. On zna da od mene ništa ne može sakriti. Naša je povezanost svakim danom sve jača. Naša ljubav sve veća. Plamen u tijelima prijeti da će nas progutati oboje. Zar je moguće nekoga toliko voljeti?

- I jesi odlučila što ćeš za rođendan, Luce? - Ventus  odloži čašu s ledenom limunadom na mramorni stolčić i pripali cigaretu. Još se ne mogu navići na to da vile puše i piju i ponašaju se kao mi. Kao ljudi. A ona to svakako radi.