You and I

Tu je.Kao da je sto godina prošlo od našeg posljednjeg susreta.I tada je imao čupavu kosu i jako zelene oči koje su mi ostavile jedinu lijepu uspomenu na njega.Njegov osmijeh je za mene predstavljao samo opasnost i zlo.I bio je zao,bar prema meni.Govorili su da kada on zavoli ženu,od te žene nema sretnije.On je taj kojeg je moje srce izabralo prije šest godina,a sada on stoji tu ispred mene poslije nepunih pet i gleda me prodorno kao tada.Više mu stil nije ni sličan.Njegove široke dukserice zamjenila je uska bijela majica sa velikim izrezom na vratu koji je dovoljan da se vide kljunovi ptica od kojih vidim samo jednu cijelu.Hlače su mu spuštene i izgleda baš kao da se suprostavlja prošlosti.Nikada nije bio seksi kao sada,a nikada ga nisam i mrzila i voljela kao sada.

Pravi prvi korak prema meni.Napušta svoju grupu prijatelja i kreće se prema mojoj.On ne smije biti u mojoj blizini,ne smije me dodirnuti,niti odmjeriti.

Brzo ostavljam kratki poljubac na Elenin obraz i kupim svoju torbu pozdravljajući Zacka i Toma odmahivanjem ruke.Ne gledam u njega više.To je jedino što trenutno želim,ali iz inata neću.Ne mogu mu dopustiti da zna da su moja osjećanja prema njemu ista kao i onog dana kada sam mu dala prvi poljubac i rekla da ga volim.

Jesu li ista? Ja mislim da jesu.

Brzim koracima sam napustila prostoriju u kojoj sam ga srela.Nadam se da me ne namjerava pratiti.Ušla sam u toalet i zalupila vratima.Nije mi trebao ponovo u životu niti sjećanju. Baš kada pomislim da sam ga zaboravila,on se samo tako pojavi u mjestu koje je zapravo ostvarenje svih mojih snova.Želim ga pogledati u oči i reći mu riječi mržnje,ali ne znam da li bih imala hrabrosti za to.Zašto je on uopšte tu?Pa već je poznat i ne treba mu ovo.Ovo su moji snovi u kojima ga ne želim.

Kvaka na vratima se pomjerila i ubrzo sam iza sebe u ogledalu ugledala namrgođenu plavu djevojku.

‘’On?’’

Huh,možda joj nikada nisam ni trebala reći.Vrijedna je prijateljstva,ali je blam za okolinu.Ne zna tiho pričati i nikada ne provjerava sluša li ju iko.I zidovi imaju uši.Prvo sam preokrenula očima na njeno pitanje koje je zapravo i odgovor,a onda sam klimnula glavom.Stavila sam ruke na umivaonik i pogledala prema dolje.Kako je moguće da ga sudbina ponovo dovede pred mene iako ju proklinjem i preklinjem da ga više nikada ne vidim? Niko nije na mojoj strani.

‘’Pa šta radi ovdje,dovraga?’’

Sada je šaptala,ali i to je bilo glasno.Trudi se,ali ne shvata da ni ja nemam pojma šta se dešava.Voda je bila hladna,ali mi ne smeta jer mi baš takva i treba da me smiri.Gorim od nervoze i ljutnje.Mene je uništio,a on je uspio u životu.Bravo on! Slegnula sam ramenima i prekinula sa prskanjem vode po licu.

‘’Pa reci nešto’’

I bilo je vrijeme da vrati svoj glas u normalu,a za nju je normalno deranje.Ljutito sam se okrenula prema njoj.U ovakvim trenutcima sam nepodnošljiva,a i meni su svi dosadni.Brzo se naljutim,a još brže tu ljutnju izbacim iz sebe,samo što su to najčešće nevini ljudi koji mi žele pomoći.I ona je došla tu da mi pomogne i da me utješi,ali ne shvata da nije sposobna za to.

‘’Ne znam šta da kažem,Elena.Ne znam odkud on ovdje i ne želim da me zanima’’

Ovaj put sam ja bila ta čiji je glas odjekivao ogromnim toaletom.Ona me je samo gledala kao da joj pričam neki glupi vic koji će ona skontati tek za nekih pola sata.Nije reagovala uopšte.

‘’Ali te zanima’’

Odmahnula je rukom i odmaknula se od zida na koji je bila naslonjena.Prišla mi je i stavila ruku na moje rame dok sam ja gledala u prazno znajući da je u pravu.Prokleto je u pravu,a ja želim to da promijenim,ali ne mogu.