U rukama opasnosti

Poglavlje dvadeset i drugo

Jaka glavobolja probudila me iz sna. Naglo sam otvorila oči podižući se na krevetu dok su mi kroz misli prošli zadnji trenutci kojih se sjećam prije nesvjestice. Instinktivno sam lijevom rukom uhvatila za desni zglob od iznenadne boli koja se pojavila kada sam se oslonila o krevet. Okrenula sam glavu prema kupatilu, mjestu gdje se odvijao cijeli nedavni scenarij.

Sada je to mjesto bilo potpuno čisto. Nije bilo Nathovog tijela kao niti bilo kakvih naznaka krvoločne borbe. Vani je bio mrak, iako dezorijentirana u prostoru pretpostavila sam da sam prespavala čitavi jedan dan u najmanju ruku.

Bila sam presvučena u sive kratke hlačice i veliku istobojnu košulju, vrlo vjerojatno Ericovu. Pokušaj ustajanja s kreveta bio je nemoguća misija jer su glavobolja i zujanje u ušima odmah nastupili, kao poslije noći dobrog pijanstva. Ti neugodni osjećaji potaknuli su me na razmišljanje o obitelji i prijateljima koje sam ostavila za sobom bez obrazloženja, tuga me na tren obuzela.

U mojim mislima prekinulo me otvaranje vrata. Kroz njih je provirio Eric koji je djelovao poprilično neispavano. Nagnuo se na okvir vrata i gledao me. Njegove oči čvrsto su se fokusirale na moje.

''Budna si.'' Prokomentirao je kratko i dalje ne skidajući pogled s mene. Na sebi je imao obučeno samo donji dio trenirke. Od samog pogleda na njega usta su mi se osušila, a mislima su mi prolazili najvrući scenariji.

''Kako se osjećaš?'' upitao je dolazeći lijenim korakom prema krevetu. Sjeo je pokraj mene. Na usnama mu je titrao zlobni smiješak. Pretpostavila sam da nisam jedina koja je napaljena trenutno.

''Zuji mi u ušima i boli me glava, no mislim da sam generalno oke.'' Uputila sam mu smirujući osmijeh. 

''A tvoj zglob? Boli li te jako?''

Pogled sam vratila na desni zglob koji je bio zamotan debelim slojem bijelih zavoja i tanke ljepljive trake. Pokušala sam ga pomaknuti, no jaka bol me presjekla i natjerala da ga vratim na krilo u kojemu je do tada mirno odmarao.

''Dopusti da pogledam.'' Rekao je Eric uzimajući moj zglob u svoje ruke. Odlijepio je tanku traku i pažljivo počeo odmotavati zavoje. Dodir njegovih prstiju s mojom kožom potaknuo je iskre u mojem tijelu. Počela sam ubrzano disati, a srce mi je htjelo iskočiti od uzbuđenja. 

Kada je i zadnji namotaj gaze bio maknut ispod je provirila žarko crvena i podosta iziritirana koža. Tragovi noža kao i Ericovih zubi nisu bili više vidljivi.

''Dao si mi svoju krv?'' Tiho sam ga upitala. Glas mi je bio hrapav. Nije mi morao nisi odgovoriti na to pitanje. Odmah mi je bio jasan seksualan poriv koji sam osjećala od kada sam se osvijestila.

''Nisam imao izbora. Dok sam shvatio što ti radim više nisi bila pri svijesti od količine krvi koju si izgubila i nisam vidio drugo rješenje u tom trenutku.'' Rekavši to okrenuo je glavu od mene i gledao u imaginarnu točku na zidu.

''Ne krivim te ni za što Eric. Sama sam ti ponudila zapešće potpuno svjesna mogućeg ishoda.'' Zdravom rukom sam vratila njegovu glavu i gledala ga duboko u oči. Da sam ponovno u toj situaciji vjerojatno bih postupila isto tako poželjela sam mu reći.

Svi mogući osjećaji preplavili su mojim tijelom u tom trenutku. Bila sam i tužna i sretna istovremeno. I ljuta i zahvalna. I bijesna i željna. Željna čovjeka koji je sjedio na tik preda mnom.

Brzinski me poljubio kao da je znao o čemu razmišljam. Grubo me povukao prema naslonu kreveta. Njegove usne bile su toliko nježne, kao da se boje da bi se moje svakog trena mogle raspuknuti i nestati. Bile su čista suprotnost njegovoj bradi koju je od sve strke zaboravio obrijati i koja me oštro grebala dok me strastveno ljubio.