U rukama opasnosti

Poglavlje dvadeset i peto

''Prvo što trebaš znati je da se vampirom ne može postati kako sve narodne legende govore. Vampirom se rađa. Oboje roditelja moraju biti vampiri da bi dijete bilo sigurno pri preobražaju.

Znalo se dogoditi situacija da ljudske ženke ostanu trudne s vampirskim mužjakom, no takva djeca bi pri preobražaju umrla, a najčešće u ljudskom svijetu to dijagnosticiraju kao posljedica teške gripe.

Jer preobražaj upravo to i jest. U ranim dvadesetima, uobičajeno oko dvadeset i druge godine života dogodi se preobražaj. Dan prije vid ti počne jako slabiti, i želja za ljudskom krvi postane neopisiva. Pojavi se visoka vrućica i počneš lučiti miris koji svaki vampir prepoznaje kao miris promjene. Tada ti je potrebna krv nekoga iste vrste, ali suprotnog spola. U većini slučajeva se tu radi ili o braći ili o vezivnom drugu.

Uz njihovu krv tijelo može preživjeti sve te posljedice koje preobražaj potakne. Uobičajeno drugog dana ti zubi počnu jako boljeti i narastu ti očnjaci koje onda s vremenom shvatiš kako ih micati po potrebi.

Nakon preobrazbe zapravo se hraniš ljudskom krvlju. Ona je puno više bogatija enzimima od naše. Dok si u procesu prelaska vampirska krv ti pomaže jer si tada napola čovjek, ali čim ti izrastu očnjaci postane gotovo beskorisna.

Vezani parovi koriste ju jedino zato što onda lakše mogu osjetiti svojeg partera, no ljudska krv je potrebna kako bi se održala snaga.

Postoje ljudi koji svoje živote posvete hranjenju nas, pogotovo u tvojoj obitelji jer je tvoja krv jedna od najčišćih tako da se ne moraš bojati pri pronalasku hrane.

Najčešće je dovoljno hraniti se svakih pet dana, ali to zavisi i od situacije kao npr. onaj dan u Bugarskoj kad si razbila staklo. Hranio sam se dan prije, no tvoj postupak je u meni pobudio nevjerojatnu žeđ. S vremenom ćeš naučiti kako ju kontrolirati, a ja ću uvijek biti uz tebe da ti pomognem. ''

Eric mi je pričao, s vremena na vrijeme zaustavivši se pružajući mi priliku da procesuiram sve informacije. Sve vrijeme prstima je mrsio moju kosu pružajući mi utjehu i potporu. 

Sve je zvučalo kao neka loša bajka, no zbog vremena koje sam provela s njim i stvari koje sam vidjela znam da nije bajke, već puka i surova realnost.

''Vampiri ne žive vječno, samo starimo puno sporije od normalnih ljudi. I nema nas neki veliki broj. Najveća zajednica jest na području istočne Bugarske odakle su tvoji roditelji.''

Ustala sam se kako bih protegnula noge. Sunce je bilo prešlo preko šumarka stidljivim zrakama ocrtavajući sjenu krošnji stabala. Uz lagani povremeni povjetarac sjene bi zaplesale svoj očaravajući ples. 

''Kako je moguće da hodaš po danu? Je l' to isto samo puko narodno vjerovanje?'' Okrenula sam se nakon nekoliko minuta. Eric je sada već isto stajao, naslonjen na drvo breze.

''Ima nešto istine u tome. Čistokrvni vampiri teže podnose sunce. Jednog dana kada se preobraziš bit će ti potrebna posebna vrsta kamena koja nas štiti, ovo kamenje koje se nalazi u našim vezivnim prstenima je upravo takva. Kada bih ga sada skinuo nakon svega nekoliko minuta po mojem tijelu bi se počele javljati opekline trećeg i četvrtog stupnja i izgorio bih.

Što je linija krvi slabija, a to znači da ti je majka ili baka ili bilo tko od roda prije bio čovjek to su veće šanse da ćeš bez ikakve pomoći moći hodati po suncu, no kao što sam prije rekao takvi su izuzetno rijetko zbog kompleksnog procesa preobrazbe.''

Sjetila sam se njegovih riječi kako su moji roditelji čistokrvni, što bi značilo da sam i ja. Možda sam zbog toga uvijek brzo pocrvenila na moru, a odlazak u šetnje bez sunčanih naočala bio je čista patnja.