U rukama opasnosti

Poglavlje dvadeset i sedmo

Promatrala sam Ericovu pozadinu dok je kupovao kavu na benzinskoj crpki. Oslonjena na auto upijala sam ranojutarnje zrake sunca. Cijelo tijelo mi je bilo ukočeno. Čak me niti pogled na Ericovo isklesano tijelo nije umirilo, kao ni žestoki seks u automobilu čim smo se dovoljno udaljili od aerodroma. 

Nedugo nakon sinoćnje večere krenuli smo prema privatnom aerodromu gdje nas je čekao maleni zrakoplov za Varnu. Na aerodrom u Bugarskoj stigli smo u cik zore. Zbog raznih turbulencija nisam uspjela uhvatiti dovoljno sna. U kombinaciji straha i panike zbog upoznavanja obitelji mogla sam se samo nadati da neću dobiti napadaj panike pred svima njima.

Ubrzo mi se Eric pridružio pruživši mi kavu. Smatrao je kako bi bilo pametno stati i odmoriti malo prije nego stignemo na imanje i na tome sam mu bila izuzetno zahvalna. Iako se ne bih bunila niti da ga ponovno osjetim duboko u sebi, zapravo ta ideja mi se mnogo više dopadala od ispijanja kave na lokalnoj benzinskoj pumpi. Ipak sve ima svoje granice. Nadražene usne i ljubavni ugrizi po vratu zasigurno ne bi pripomogli što lakšem upoznavanju obitelji. 

Eric se oslonio pokraj mene obgrlivši me rukom preko ramena.

''Ako ti u bilo kojem trenu bude previše samo me uštipni za desni dlan i vodim te negdje van kuće da se smiriš. Znaš da se ni sam nisam htio ovako rano vratiti, no što je tu je. Što prije to obavimo prije ćemo moći početi živjeti normalnim životom.''

Bila sam mu neizmjerno zahvalna što razumije i suosjeća se sa mnom.

Toplo sam ga zagrlila pazeći da ne prolijem kavu. Tijelo mi je vrištalo od nelagodnosti, no njegov dodir me smirivao, barem prividno.

Prstima mi je mrsio kosu.

Stajali smo neko vrijeme u tišini i pili kave. Ponudio mi je cigaretu, no trenutno nisam bila raspoložena za to. Kratko me poljubio te uzeo papirnate šalice i odnio ih u obližnji koš.

''Za 15ak minuta bit ćemo na imanju.'' Rekao je tiho kada se uključio ponovno u promet. Nervozno sam gledala put pred sobom. U jednom trenu, nesvjesno sam uhvatila Ericovu ruku koja je odmarala na mjenjaču. Čvrsto ju je stisnuo i podigao ju do usana ostavljajući mekani poljubac. U kutu usana zaigrao mi je osmijeh. Njegove usne na mojoj koži djelovale su poput droge s koje se ne bih htjela odviknuti.

Preusmjerivši se na šumski put nakon nekoliko minuta počeli su se pojavljivati znakovi života. Masivni betonski stupovi okruživali su impozantnu rezidenciju koja je morala poticati barem iz razdoblja romanike.

Bio je impresivan, jednom riječju očaravajući. Dvorište nije ni malo podbacivalo. Simpatičan cvjetnjak se nalazio s jedne strane, a s druge uređena šetnica koja je vodila u nepoznatom smjeru.

Dok smo prilazili do samog ulaza u rezidenciju za koju bih rekla da izgleda kao palača dostojna poštenog kralja. Ironično, kralj i je živio ovdje i uskoro se spremao predstaviti mi se kao biološki otac. 

Parkirali smo se ispred ulaza te je maleni batler obučen u crno odijelo dotrčao do nas. Eric mu je odmah predao ključeve. U sljedećem trenu naš se automobil kretao prema kompleksu rekla bih garaža.

Odjednom me počelo stezati u plućima. Imala sam osjećaj kao da su sve oči uprete u mene i vjerojatno nisam bila daleko od istine.

Brzinski sam uštipnula Erica za dlan prije nego li je krenuo prema vratima. Odmah me povukao u zagrljaj i šaptao mi u uho smirujuće riječi. Isprva nisam mogla razaznati što govori od silnih glasova u mojoj glavi, no kada sam smirila disanje i glasovi su nestali. Ostale su samo Ericove tople riječi o tome kako će sve biti dobro i da je on uvijek tu pored mene bez obzira na sve drugo. 

Trebalo mi je neko vrijeme dok sam vratila hrabrost. Desnu ruku spustio je na donji dio leđa lagano me potičući da krenem prema vratima. Još jedan sjedokosi batler izvirio je niotkud prvo se duboko naklonivši, a potom nam otvorivši ulazna vrata.

Unutrašnjost palače bila je jednako glamurozna kao i vanjština. Sa svake strane su postavljene spiralne stepenice koje su vodile na gornje katove. Na predsoblje se nastavljao hodnik koji se prostirao do samog kraja kuće gdje su bila postavljena još jedna masivna vrata.

Moje divljenje interijeru prekinulo je otvaranje jednih vrata u hodniku iz kojih su izašla dva gorostasa. Lagano sam ustuknula pred njima još više se povlačeći u Ericov zagrljaj.

Jednim pogledom na njihova lica bila sam uvjerena da znam tko su. Jedan od njih imao je plavu, gotovo zlatnu kosu koja mu je dosezala do ramena. Drugi muškarac je bio kratko ošišan, no njegove oči su bile smaragdno zelene, gotovo identične mojima. Tjelesna građa im je bila gotovo identična, a imali su i isti oblik lica.

U nekoliko koraka došli su do nas. Plavokosi me je pomno promatrao, dok je drugi bacio svega par pogleda i preusmjerio svoju pažnju na Erica.

Iznenada me plavokosi povukao u snažan zagrljaj istrgnuvši me iz Ericovih ruku. Cijela situacija je bilo lagano neprijatna. Imala sam osjećaj kao da bih trebala uzvratiti zagrljaj, no tijelo me nije slušalo i ostala sam stajati ukipljena u njegovim rukama.

Kada me konačno pustio na njegovom licu titrao je veliki osmijeh koji mi je otkrio predivne bijele zube i dva velika očnjaka. Zasigurno su bili veći od Ericovih.

''Dobro došla kući sestro.'' Kratko je prokomentirao crnokosi i lagano kimnuo u mojem smjeru. Brzinski sam se vratila u Ericov zagrljaj tražeći jedino utočište koje imam u ovom trenutku.

''Dečki pa zar se tako dočekuje sestra, cijelu ste ju isprepadali.'' Začuo se ženski glas. Podignula sam glavu da vidim odakle dolazi i odmah uočila nju.

Žena sa slike koju sam pronašla u prenoćištu one noći kada mi je Eric otkrio tko sam i da je moj život do tada bio čista laž. Žena koja bi trebala biti moja biološka majka.

Dok je silazila niz stepenište zaista sam uočila da imamo jako puno sličnosti. Visinom je bila nešto niža od mene, ali kosa nam je bila gotovo identična. Jedina razlika je bila u tome što je njena dosezala gotovo do bedara, a ja sam svoju puštala samo do grudi.

Bila sam građena poput nje, čak su nam i crte lica bile jednako popunjene.

Kada je došla do nas primijetila sam jedino da su joj oči drugačije. Bile su jednake kao od plavokosog, topla nijansa smeđe.

''Veoma mi je drago napokon te vidjeti. Moje ime je Scarlett. Ja sam tvoja majka.''

Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.

Xoxo, Iva