🌞Solis et Lunam🌛 🔚

15.

'*•.¸,¤°'✿.｡.:* 𝒮𝒾𝓉𝒾𝓈 *.:｡.✿'°¤,¸.•*'

Koliko god sam bio pripremljen za ovo moj se blesavi jezik nije dao razvezati. Njen me pogled razoružava. Sastavljam slogove u glavi, a ona me gleda i smiješi se. Znam da osjeća da sam se preznojio do gaća od nervoze. Ćuti i gleda me smješkajući se.

Izgleda kao da će svakog trena nešto lupiti i da ću se ja osjećati još gore.

- Norah je vila! - najednom progovori  i prekine tišinu.

- Molim? - upitam iznenađeno - Što si rekla?

- Rekla - sam - da - je - Norah - vila! Baš kao i njena sestra. Baš kao i Ventus. - izdahnem i sklopim oči.

- Tako sam glup, zar ne? Ja ovdje sklapam slogove ne bih li našao način da ti kažem, a ti ustvari sve znaš, zar ne Princezo?

- Naravno da znam, Sitis.  Znam već jako dugo.

- Oprosti! Molim te , ja...

- U redu je, razumijem. Nije da to možeš objaviti u NON - u*. Jedino mi je žao što nisi imao dovoljno povjerenja u mene.

- Koliko dugo znaš za to?

- Za što Sitis? Da je Ventus vila, pa sad i Norah? Da si vampir? - štrecnem se - Od kada te osjećam Sitis. To tako djeluje. Osjećam sve. Pa i tvoju želju, potrebu, glad. Spokoj u tvom tijelu kad si sit. Živim u ovom stoljeću, pa nije kao da je to japansko pismo. Da... i kad putuješ kroz prostor osjećam mučninu u želudcu.

- Koliki kreten mogu biti? –čovječe sve to izgovara sasvim mirno, bez ikakvog uzbuđenja - Jasno je da ćeš shvatiti. Božice, ti si velika i pametna cura, a ja sam magarac. Trebao sam ti ranije reći. Tražio sam način.  Htio sam te što duže držati izvan tog svijeta, ali ne mogu. Ne više, ne sad. Nije da ti nisam dovoljno vjerovao. Anđele tebi bih povjerio svoj život, ali jednostavno nisam, nisam našao prave riječi. Oprosti. 

- U redu je. Ipak si mi rekao. Na neki način. I ne, ništa se neće promijeniti. I dalje ću kao i do sada čuvati tvoju tajnu. Ustvari vaše tajne. Tvoju, Norinu, Noxovu, Anijevu, D - evu. . Razumiješ? Sve je u redu. Živim s tim već dugo. S tim što znam. Samo...