Djevojka sa krilima |✓

10.dio

Stajali smo raširenih očiju i gledali u prizor ispred nas. Tri čovjekolika stvorenja su stajala poredani jedan do drugog, sa jezivim osmjesima na licima gledajući u nas. Osjetila sam trnce po leđima i rukama gledajući u njihove crne oči. Kada su osjetili našu očitu nervozu nasmijali su se još jače.

Odjednom su dva poletjela u zrak i svaki je stao sa jedne strane okružujući nas. Nervozno sam skretala pogled između ona dva koja su mi bila u vidu. Nadam se da Jake pazi na onog iza mojih leđa.

Odjednom je jedan od njih progovorio prestrašivši me.

"Jesmo li izgubljeni?"rekao je i napravio korak naprijed.

"Što radite u šumi? Zar neznate kakvih sve opasnih stvorenja ima okolo? Vrebajući.." upitao je sa humorom u glasu.
Druga dvojica su se glasno nasmijala.

"Nismo izgubljeni. I bilo bi vam bolje da nas ostavite na miru prije nego vas mi natjeramo" rekao je Jake. Nakon toga je podigao šaku u zrak te se na njoj pojavila varta.

(Za sve one koji su zaboravili Jake ima moć vatre.)

"Uu pogledajte ovo dečki. Malo ćemo se zabaviti večeras." Rekao je ovaj opet te su se druga dvojica opet nasmijala. Čini se da je od ove trojice ovaj vođa, što mi je iskreno čudno pošto se ne čini ni najvišim ni fizički najjači.

Nakon toga je njegov pogled skrenuo na mene. Lice mu je postalo ozbiljno ali oči su mu još uvijek imale trag humora.

"Ah. Angela čuli smo dosta o tebi. Ali nažalost tvoje nam sposobnosti još nisu poznate, no to ćemo uskoro saznati. Zar ne?" Rekao je i stavio ruku ispred sebe otvorivši dlan. Nije bilo dugo kad je iz njegovog dlana počeo izlaziti nekakav gust žut dim. Ali umjesto da se širi on je polagano počeo padati prema tlu. Čim je dotaknuo travu i lišće ona se počela topiti. Progutala sam knedlu.

Kao na znak ova dvojica su se pripremila. Najviši je počeo proizvoditi crnu maglu te nas počeo okruživati, dok je onaj sa ožiljkom  na licu proizveo zelen plamen.

Crnilo nas je nas petero lagano okružilo dok se žut dim počeo širiti po tlu topivši doslovno sve. Kakve su to sposobnosti??!

"Boom" rekao je vođa te ispalio dim prema meni. Ja sam u zadnjem trenutku podigla ruku i zrakom ga usmjerila u vis. Nakon toga sam ispalila mlaz zraka okolo nas napravivši nešto poput eksplozije koja je otjerala svu maglu u sve strane. Krajičkom oka sam vidjela Jakea i Ožiljak(moj nadimak za njega) kako se bore vatrom. Pogledala sam uokolo. Vođa je već pripremio novu smoke bomb za mene ali...

Gdje je Drvo nestalo?( moj nadimak za najvišeg jer je stvarno visok)

Ni sekundu poslije sam dobila odgovor kad me kugla crne magle pogodila u glavu. Zaslijepljena sam napravila korak unazad te se sa svojom nevjerojatnom srećom spotaknula. No prije nego sam uspjela potpuno pasti dobila sam udarac u trbuh koji me je poslao unazad dobrih nekoliko metara. Osjetila sam jaku bol na trbuhu i leđima. Otvorila sam oči i trepnula nekoliko puta samo da vidim ovu dvojicu spremnu da me opet udare u glavu.

U panici sam ih pomakom ruke poslala obojicu u drvo.

Kada su udarili u drvo čuo se glasan zvuk i krik. Pogledala sam prema mjestu gdje su odletjeli i vidjela sam ih jedan na drugom. Trebalo mi je dosta snage da se ne počnem smijati.

Kada su ustali više nije bilo ni traga humoru u njihovim pogledima. I prije nego sam se stigla okrenuti oboje su pojetjeli prema meni. Napravila sam nalet zraka koji ih je malo usporio i bacila se na tlo prije nego me uhvate. Osjetila sam bol u nozi i okrenula se.

U nozi mi je bio nož. Vrisnula sam i izvadila nož što je popratila gujica krvi i još boli. Glavu mi je ponovno pogodila zasljepljujuća magla te sam kašljajući mahnula rukom te je raspršila od svoje glave. Pomislila sam dozvati Jakea ali kada sam pogledala prema njemu on je još uvijek bio zaokupljen sa Ožiljkom. Okrenula sam glavu i vidjela kako mi se ona dvojica približavaju. Počela sam se gurati rukama dalje od njih i teško disati. Ne sjećam se kada sam zadnji puta koristila moći u tolikoj mjeri te sam se osjećala iscrpljeno. Pokušala sam se odmaknuti od njih ali mi nije išlo. Krajičkom oka sam vidjela uspaničen Jakeov pogled-i on je iscrpljen. Ova dvojica primjetivši to su se nasmijala šire.

"Zanimljiva večer, zar ne?" Progovorio je Vođa. "Šteta što je trebamo privesti kraju. Rado bismo to učinili sada ali netko drugi već ima poseban plan za to. Ali za malog vatrenog.. to možemo i ovdje rješiti."  Rekao je približivši mi se tako da je bio jedan metar od mene.

I onda je nešto u meni zakolutalo očima. Doslovno.

Odjednom više nisam imala kontrolu nad svojim tijelom. Moja ruka desna ruka je sama od sebe izbacila val nekakve energije te su ova dvojica puno većom brzinom poletjeli unatrag. Moja lijeva ruka se uzdigla prema Ožiljku te ga je telekenizom uhvatila i ukipila. Nakon toga se je moje tijelo ustalo i počelo hodati prema Ožiljku. Na tlu je pokupilo komad drva te ga je zabilo u njegovo srce pretvorivši ga u prah.

Pokušala sam učiniti bilo što, neki najmanji pokret ali nisam uspjela. Doslovno sam zatočena u svojem tijelu.
Jake me je gledao širokim očima. Odjednom je uočio nešto iza mene ali prije nego li je stigao išta reći moje se je tijelo okrenulo i šakom udarilo onog tko je bio iza mene. Drvo je odletjelo oko desetak metara od mene.

Počela sam paničariti.

Što se događa??

Osjetila sam nekakvu nježniju zaštitničku energiju koja se počela širiti mojim tijelom-kao da je govorila da je sve u redu.

Oke što se događa??!

Toliko sam sam bila zbunjena i zapanjena tim novim osjećajem da nisam ni primjetila da se Vođa vratio i bacio kuglu žutog dima u moje lice. Ali moje tijelo ili što god upravlja njim očito jest jer je iz mojih ruku opet poletio val energije te usmjerio kuglu u njegove oči. Vođa je kriknuo i počeo trljati oči.

"Aaahhhh! Ovo nije gotovo! " rekao je i počeo hodati unatrag gledajući me ledenim pogledom.

"Steven!!" Zaderao se te je Drv.. mislim Steven došao do njega te su se oboje okrenuli. No prije nego što su uspjeli odletjeti posegnula sam za dvije suhe grane na tlu te sam ih bacila prema njima pogodivši ih ravno u leđa prema srcu. Oboje su se pretvorili u prah i raspršili po tlu i zraku.

Dobivši nenadano kontrolu nad svojim tijelom srušila sam se na tlo. Do mene je dotrčao uspaničen Jake.

"Leah. Ne brini na putu su. Došli bi prije ali su i njih napali." Rekao je Jake i kleknuo do njezinih nogu. Otrgnuo je dio svoje majice i počeo je motati oko njene noge.

"Š..što to r..radiš" promucala sam zbog nedostatka zraka.

"Motam ti nogu jer krvari." Promumljao je i nastavio. Prosihtala sam kad je naglo stegnuo maramu.

"Oprosti" ispričao se.

"Sve... je ok" rekla sam tiho i zatvorila oči.

"Ej. Nemoj zaspati. Izgubila si dosta krvi. Govoreći o tome što se uopće dogodilo? Ono prvo ležiš na tlu a onda bum!" Rekao je i raširio ruke. Došlo mi je da se nasmijem.

Ali dobro pitanje. Što se uopće dogodilo?

Prije nego sam stigla odgovoriti čulo se šuštanje oko nas te su tri mutne figure počele dolaziti do nas. Čula sam da je netko nešto rekao ali nisam uspjela ništa razumjeti jer je sve zvučalo prigušeno, kao pod vodom. Netko me je počeo pljuskati po obrazu ali nisam reagirala. Umor me je polako svladao te sam zatvorila oči.

**************