🌞Solis et Lunam🌛 🔚

19.

¸♪·¯·♫¸¸ 𝒩𝑜𝓍 ¸¸♫·¯·♪¸¸♩·¯·♬¸¸

- Sitis mi je rekao da je razgovarao s tobom. O nama, o tebi. Prvo mi je bilo strašno  to što sam saznao. Bio sam prilično ljut.  Rekao sam nešto što nisam trebao. Zato mi je Dolor umalo otfikario tikvu. Ali sada, sada je sve ok. Nikada ti neću okrenuti leđa Lux. Bit' ću tu za što god ti zatrebam. Uvijek. I molim te oprosti ako sam te uvrijedio na bilo kakav način - poklopim njen dlan svojim. 

- Nemam ti što oprostiti. Prijatelj si mi i drag si mi. Lijepo se osjećam kad sam s tobom. Kao da te oduvijek znam.

- I ja se tako osjećam.

- Bojim se Nox. Sutra na noć  desit će se ono što se mora desiti.

- Sitis će biti s tobom?

- Hoće. Zato se i bojim. Da ga ne povrijedim.

- Ne boj se Lux, ti ga nećeš povrijediti. Voliš ga zar ne?

- Da. Više od ičega, ali zvijer...

- Ti nisi zvijer. Ti si ti, u kojem god tijelu bila. Ne brini.

- Inima mi je obećala pomoći.

- Zaista? Onda se nemoj brinuti. Inima je pored moje majke najmoćnija vještica koju znam.

- Reci mi što se to s tobom događa Nox?  Zašto je ona ovdje? U kakve si to probleme upao?

- Ako želiš da znaš, onda ću morati početi iz početka.

- Saslušat ću te.

- Dobro onda... - duboko udahnem i krenem - Prije devetnaest godina, naša kraljica Rele, naredila je vojnicima da satru cijelu moju obitelj. Mi smo kao i svi tada bili robovi. Svatko na drugačiji način. Bili smo ljudi, ali smo robovali vampirskoj kraljici.  Ja sam taj masakr nekim čudom preživio. Sitis, Ani i D. su me pronašli.

- Čekaj malo... Oni su... Bili su robovi? 

 - Da, oko pet stotina godina. - proguta  knedlu - Uglavnom preživio sam, a Sitis je bio taj koji je na mojim leđima video kraljevski biljeg.

- Kraljevski što?