Idem prema liftu već drugi put,pogledam na sat i uočim da bi uskoro trebalo biti 5 ujutro. Totalno sam blesava jer sam ovdje i dan i noć,bez ikakvog plaćanja ili nečega. No opet bi bilo ludo propustiti ovakvu priliku. Želim da uspijem u nečemu,nažalost ne možemo svi biti na kanalu 7.
Ne,ne miješaj njega u ovo.
" Kako je gospodin Styles? " Meredith prekine moje misli,i ne mogu joj biti zahvalnija. Slegnem ramenima,te uđemo u lift. " Čula sam da se probudio dok si ti bila tamo. " zagrize donju usnu,i pritisne broj 11.
" Ne spavao je čitavo vrijeme. " slažem. Proučavam njen izraz moleći se da povjeruje. Posljednja stvar koja mi treba je trač o mom i Harryjevom susretu. Kakvo mu je to uopšte ime; Harry?
" Idem u sobu 112,vidimo se okolo.. " nasmiješi se,a ja klimnem glavom. Moje potpetice opet odzvanjaju hodnikom,te me ostali skeniraju,a onda se vrate svom poslu. Odlučila sam otići do glavnog doktora,i pitati ga da li mogu ići i odmoriti se. Doći ću opet sutra,tako da ne vidim svrhu ostajanja.
-
Sljedeće jutro,kao i uvijek,parkiram se ispred bolnice. Danas je ispred bolnice duplo više novinara nego jučer. Zašto troše vrijeme na ovo? Apsurdno je stajati skoro dvanaest sati samo da bi dobili istu priču kao i onaj pored vas,a onda to objavili javnosti. Nikada me to nije interesiralo do sada,od ovog dečka već dobijam glavobolju,i nadam se da neću morati biti blizu njega danas.
" Dobro jutro. " promrmljam,skidajući kaput,ostalim sestrama a one klimnu i nastave pričati između sebe. Ja kao student ne pripadam njima,naravno. No i nije me briga toliko,jer samo šire tračeve. Baš kada sam htjela izaći po kafu,doktor Johnson je stao na vrata,gledajući direktno u mene. Pogledala sam iza sebe,no nikoga nije bila,tako da sigurno gleda mene.
" Rebecca zar ne? Jučer si bila sa mnom? " izvuče me iz sobe na hodnik. Nesigurno klimnem glavom,a on pogleda neke papire. Nakon par trenutaka tišine,odlučim reći nešto.
" U čemu je problem? " upitam a on podigne prst pokušavajući mi reći da sačekam trenutak " Styles,Harry. Um Harry da! Pita za tebe. Ne želi ničiju pomoć osim tvoje. " prve riječi promrmlja ali kako nastavlja rečenicu govori jasnije i glasnije.
" Kako mislite? " namrštim se. Harry želi mene? Jedva da sam rečenicu s njim progovorila.
" Sada spava,samo uđi unutra i sjedi,baš kao i jučer. Dečko ne surađuje sa nama. " kaže nezadovoljno,podočnjaci ispod njegovih očiju tačno govore koliko posla je imao. Zagrizem usnu i pogledam prema podu.
" Dobro. " uzmem papire i ljutito odem do lifta,ponovo. Izgleda da je poznati bokser Harry previše opčinjen sa mnom. Bolnica je danas veoma hladna,tako da sam morala pustiti kosu kako bih zagrijala uši.
Čitam broj sobe te se uskoro nalazim ispred vrata broja 209. Ako spava šta da radim unutra?
" Konačno. " poznati glas progunđa kada uđem u sobu. Da li mi je doktor Johnson namjerno lagao da spava? Bacim pogled na sestru pored njegovog kreveta,koja ga pokušava nahraniti. I po njenom izrazu vidim da joj ne odgovara njegovo ponašanje.
" Um,možete ići. " kažem,a ona izdahne sa olakšanjem i brzo ustane sa stolice i ode ostavljajući mi sa njim. Ne gledam ga,nego pogled držim na papirima dok sjedam pored njega. Nije ništa ozbiljno,ali bih radije buljila u papire nego imala razgovor sa njim.
" Zar me nećeš nahraniti? Skoro je 12,i umirem od gladi. " njegov glas zaokupi moju pažnju te ga pogledam. Planirala sam ga pogledati na sekundu no to se produžilo na par minuta. Mora da se okupao,ili nešto izgleda drugačije nego jučer. Oči su mu svjetlije,i njegova koža...njegova preplanula koža. Kako može biti ovako preplanula,u ovakvom vremenu? Možda putuje. Skoro sam zaboravila da me nešto pitao,bila sam zauzeta promatrajući ga.
" Upravo te sestra htjela nahraniti,zašto nisi jeo? " stavim papire na stočić,on vjerovatno planira razgovarati sa mnom.
" Nije bila lijepa kao ti. " obrazi mi se zacrvene na njegove riječi. Natjeram se da pogledam u stranu,kako ne bi napravili očni kontakt. Smiješi se,vjerovatno zabavljen činjenicom da se zbog njega crvenim. Gledam u poslužavnik sa hranom. Pire krompir,i neko meso,vjerovatno ne baš najukusnija hrana,naročito ako si u bolnici.
" Da li postoji neki određen razlog zašto ovo radiš? " pitam ga i ustanem. Ako ne uradim ono što on zahtjeva,vjerovatno ništa od posla u bolnici. Sigurno bi sve izblebetao doktorima.
" Kako se zoveš? " nasmiješi se kada sjednem na krevet pored njega. Šta god ga pitala,on će vjerovatno samo promijeniti temu koja nema nikakve veze sa pitanjem. Zašto bih mu rekla ime? Nije kao da ću ga vidjeti poslije ovoga.
" Zašto ne pokušaš podignuti viljušku? Sigurna sam da možeš koristiti ruke,sa obzirom da si bokser. " skrenem sa teme koja je uključivala mene. Donju usnu stavi između zuba, i nasmiješi se. Da li ovo radi samo kako bi me ismijavao?
" Vidim da je neko uradio pretraživanja. " malo se podigne,i za čudo odluči uzeti viljušku. Jedva čekam ovo reći sestri koja je bila prije mene. Vjerovatno se borila sa njim kako bi ga nahranila,a sada jede sam. Polako probode meso,pomiriše ga a onda stavi usta. I po njegovom izrazu vidim da mu se ne sviđa. " Šta je ovo? " tiho upita,a ja se zacerekam. Brzo ispljune i uzme čašu vode,i popije ju cijelu.
" Šta ti se desilo,i zašto si ovdje? " upitam kada stavi čašu na poslužavnik ispred sebe. Ruka mu polako ide prema kovrđama te ih skloni sa lica.
"Nisi odgovorila na moja pitanja,tako da ni ja neću na tvoja. " skupim usne u jednu liniju. Pa šta i da mu kažem ime,to je posve bezopasno,a i previše sam radoznala da propustim ovu priliku " Rebecca. "
" Becca. Seksi. " naceri se,a ja neodlučno stavim malu količinu pire krompira u njegova usta. Odlučim zanemariti njegov komentar,te ostanem tiho " imao sam automobilsku nesreću. " oči mu duboko gledaju u moje dok priča. Stvarno je zastrašujuće.
" Koliko imaš godina? "
" Da li je bitno? " prostenjem i ustanem. Odem do malog stolića i uzmem njegov karton.
" Šta je to? " upita gledajući u papire.
" Harry Styles ; 20 ; 1,80cm ; 75kg " prelazim prstom preko njegovih podataka,i kada ga pogledam ima stisnute zube.
" Dobro,dosta,mogla si svakako istražiti na internetu. " kako me nervira njegovo šepurenje. Glas mu je tako dubok,dublji od ostalih koje sam čula. Svaki put uzme preciznu količinu vremena prije nego opet progovori. Možda zbog njegovog stanja,ali kako god veoma je atraktivno. Uzdahnem,i vratim papire na stol. " Jesi li punoljetna? "
" Zašto te zanima? " okrenem se i otvorim mali paketić. Nasmiješim se kada vidim lizalicu,no brzo sklonim pogled. Uočim kako je nastala tišina,i kada se okrenem prema njemu,njegove oči su na telefonu u njegovim rukama.
" Samo želim da se upoznamo,babe. " kaže vraćajući telefon,a onda se ponovo namjesti na jastuk. Ne znam da li bih mu trebala reći,ali nije ništa opasno.
" 20 takođe. " kažem a on izgleda zadovoljan mojim odgovorom. Krajičkom oka vidim da je doktorica ušla u sobu.
" Zdravo Harry. Kako se osjećaš? " pita,i stane pored njegovog krevet
" Blijed si. " prokomentariše,a ja teško progutam. Blijed? Blijed? Kako je ta predivna koža postala blijeda za par minuta. Harry slegne ramenima,a onda mi namigne da ona ne vidi. Ona prijeđe prstima preko brade,i vidim da želi nešto učiniti. Kladim se da će mu testirati krv " Krvni pritisak. " kaže sama sebi,a ja se nasmiješim. Otvori ormarić i uzme pumpicu i podlogu za ruku. Moj osmijeh izblijedi kada me pogleda " Možeš li se ti pobrinuti za njega? Žurim. " pruži stvari prema meni,a ja uzdahnem.
