🌞Solis et Lunam🌛 🔚

31.

...'Cause it was almost love... 

✿.｡.:* ☆: 𝐿𝓊𝒸𝑒𝓂 :.☆*.:｡.✿

Ovi dani su gori od smrti, sve što osjećam je bol. Tuga i praznina. Sve moje prazno je bez Sitisa. Ja sam prazna, duša mi je prazna, a bol je grozna. Razdire me. Svakoga dana odlazim u šumu. Ubija me to što su mi roditelji ondje pokopani, a još više to što ih je tamo pokopao onaj kojeg volim i trebam više od ičega na svijetu. Sitis mi tako nedostaje. Nikada nisam provela ovoliko vremena bez njega. Venem i nestajem.  Ali, ubio mi je roditelje, ne mogu to preboljeti. Znam kakav je, poznajem ga otkada poznajem sebe. Volim ga i cio je u mom srcu, ali ta činjenica jednostavno uvijek prevagne. Danima sam zatvorena, poludjet ću. Jedini izlet van kuće je šuma. Ne mogu više. Moram na zrak. Moram u grad. Moram izaći. 

 Sjedm u neki bar u Burbon street - u. Gomile ljudi i turista slijevaju se niz ulicu.  Okružena sam  mnoštvom različitih ljudi, a  sama sam. Dohvatim mobitel iz torbice i nazovem Sangiusa. Javi se nakon prvog zvona kao da je samo čekao kraj mobitela.

 - Tak' sam se brinuo za tebe Luce. Oblijetao sam oko kuće kao pas oko koske svaki dan.

    - Hoćeš li doći? - upitam.

    - Hoću li? Zaboga, naravno da hoću.

   - Hoću i ja! - čujem Metusa u pozadini - Častiš pizzom!

  - Naravno! - odgovorim. - Nema problema. Samo dođite. Ne prođe ni desetak minuta, a dva  zgodna vuka sjede za mojim stolom. Osjećaj samoće nakratko nestane.

 - Curo moja...  - Metus objesi nos. - Izgledaš očajno. 

- Metud kretenu! - brat ga prekori. - Kako možeš reći Lucem da izgleda očajno? Ona uvijek izgleda divno!

- Nisam rek'o da je ružna, neg' da je očajna. Pogle ju. Sva je nestala. Mala moja, ja vjerujem da ti je zbilja grozno, ali mislim da trebaš razmisliti. Pokušaj se staviti u njegovu kožu. Pet stotina godina robovanja, mučenja i života gore god pakla, a onda dobiješ šansu za bijeg. Za slobodu! Vjeruj mi učinila bi sve da se toga dočepaš. Jer curo, sloboda i zdravlje najveće su bogatstvo. Sve ostalo je sporedno. Vjerujem da mu je bilo teško učiniti to što jest. Dokazao je to pokopavši ih. Napravio im je spomenik. Da ih je svirepo ubio, bez trunka milosti, misliš li da bi ga bilo briga što će biti s njihovim tijelima? Za njega se sve promijenilo kad je tebe našao. Mogao te ostaviti i otići, ali nije. Uzeo te! Othranio te, iako ga je Lumina tobom proklela. Sve je on to mogao drugačije. Dati te nekome i nikada da se ne sretnete. Mogao je izbjeći kaznu. Ne doživjeti da ga ostaviš. Da se zavolite. Ali nije. Voli te! Iako si njegova kazna, ti si njegov život. Kao što je i on tvoj. - Sangius i ja ga slušamo i stišćemo si ruke. Metus je otkačen, blesav, uvijek neozbiljan, ali ovo što govori ima itekako smisla i zvuči drugačije.