♛ DARK BLOOD ♛

Forest

CHAPTER 4.

-Znamo što jesmo, ali ne znamo što bismo mogli biti. –William Shakespeare.

-Aleksis Willburn,kamo si krenula?-stane i okrene se prema ženi koja se brine o njoj posljednjih 17 godina.

Njezina smeđa kosa s pokojom sijedom bila je svezana u pletenicu.Poneka bora bila je vidljiva oko očiju dok se ona smješkala.Sunce koje je bilo iza njenih leđa otežavalo je gledanje Aleksis.Aleksis nakratko zatvori oči pa ih ponovno otvori.-Dušo ni 6 sati nije.Ako si mislila izaći trebala si prvo nešto pojesti.-nježno joj senasmiješi dok se bore oko očiju malo zategnu.-Znam Bako,ali nisam gladna.-nježno odvrati.

-Dušo ako misliš izaći moraš doručkovati.Ne smiješ preskakati obroke i ovako si strašno mršava.Kralježnica ti se ocrtava na leđima.Ali dosta rasprave-pljesne rukom o ruku- dođi u kuhinju spremit ću ti doručak.-ona kaže sad već zapovjednim glasom.Ona posluša i krene prema kuhinji.Sjedne na jednu barsku stolicu i zamišljeno gleda baku dok sprema doručak.

Njezine misli bile su zatočene time što je njezina težina ponovno spominjana.Ona zna da je mršava i da često preskače obroke.Ali nikada nije imala osjećaj gladi za hranom.Voljela je jesti kada bi bila gladna ,ali to se rijetko događalo u ovih 17 godina.Uvijek kao da joj je nešto nedostajalo ,a to nije bila hrana.Ona prebaci pogled s ploče na kuhinjskom stolu na baku.Ona s pregačom na sebi nježno reže povrće,prži lepinje i ulijevasok od naranče u čaše.-Kuda si krenula dušo?-upita sjeckajući zelenu papriku.-Samo sam htjela prošetati,nisam mogla spavati.-odgovori.Smeđokosa žena na trenutak skrene pogled na nju i poreže se na oštricu noža.Krv počne polagano curiti.Aleksis prikova svoj pogled na svježu krvi koja kao da ju opčini.Brzo makne pogled dok ona ispire krv s prsta i stavlja flaster -Eto riješeno.-nasmiješi se Aleksis i nastavi kuhati.

Napokon spremi doručak i bijeli tanjur pun ukusne hrane stavi pred Aleksis.Ona počne jesti,ali odjednom sve kao da se na trenutak zamagli.Ponovno ju počne pritiskati u prsima i onaj osjećaj se vrati.Počne užurbano disati te se desnom rukom snažno primi za prsa.Pokuša suzbiti zvukove kako baka ne bi primijetila.Ali prekasno.

-Aleksis dušo jesi li dobro.-ona užurbano dođe do nje.Aleksis se podigne sa stolca i krene zakoračiti,ali noge kao da joj se oduzmu i ona padne na pod.-Diši dušo.-Maria priđe unuci pomažući joj da se nasloni leđima na stol.Aleksis kao da se pronađe u sasvim drugome svijetu.Izoštrenoga ,ali na neki način mutnoga vida.Učini joj se kao da je nešto čula,ali tada odbaci tu misao.U daljini čuje da ju Maria doziva ,ali od šuma i pritiskanerazaznaje riječi.Duboko dišući zatvori oči.Razmišljajući o nekom lijepom mjestu dok je pritisak iz prsa ne popusti,a pritisak u ušima prestane.Zatvori oči pokušavajući se opustiti¸pokušavajući brojiti točkice koje joj plesu po zatvorenim kapcima.Smiruje svoje misli misleći na sve junakinje iz svojih knjiga.Što su sve prošle kakve su borbe za opstanak imale.Koliko su hrabre bile u svim trenutcima.Ali misli nisu htjele slušati.Glasić joj se javi u glavi:

Ti nisi one i nikad nećeš biti.Samo si još jedna oštećena cura koja je ostavljena.Nisi ni jedna od junakinja iz priča.Nisi ni lijepa ni pametna, a kamo li hrabra kao one.Mršava si i sama se sa svojom bolešću ne možešnositi.

Nastavak uskoro za dva-tri dana.Ovo je samo dio.Vratite se poslje i pročitajte.Čim sve stignem dovršit ovdije ću samo nastavak dodati.Žao mi je što ste dugo čekali