PRIČA OD SARAH O. (:
UVOD-
-Svaku večer dok sam bila mala, majka bi mi prije spavanja pročitala jednu knjigu. Obično je to bilo bajka. Tada sam svaku noć sanjala svoj 1D u avionu . I kako sam bivala starija sve sam manje vjerovala u to da cu ih ikada sresti . Ali sve je to palo u vodu kada me majka sa mojih nepunih 16 godina izbacila iz kuće. Zboog jedne noći pijanstva, jedne noći ludovanja sve moje nade i snovi su pali u vodu. Ali što je najvažnije izigrala sam povjerenje svojih roditelja. Odkada je to napravila, više nijednom nisam pomislila na 1D <33. Znam da ih nikad neću vidjeti . Moj se život trenutno vodi na grubi seks, udarce, psovke i krađu. Naravno, nisam sama u tome. Kada me majka izbacila, na ulici me našao prekrasan dečko plavih očiju. Obečavao mi je bolji život ali ništa od toga...Svakodnevno me tjera da hodam po gradu i prosim. Kada ništa ne donesem istuče me. Iako mi svakodnevno govori kako me voli, tjera me da spavam sa svakakvim ljudima, najčešče bogatašima koji mogu dupe brisati novcima kako bi mi dali nešto. Osjećam se kao kurva. Voljela bi pobjeći ali nemam kamo,bojim se,bojim se da ću ostati sama,bez ikoga,sama protiv svijeta. Ali ovo mi neče pomoći,samo čekam čudo,a i sama znam da neče stići... Moje ime je Sara Smith Imam 19 godina,2 je godine prošlo od kako me mama izbacila,svakog dana mi je sve gore i gore Mrzim svoj život!! Ne mogu ići u školu,jer mi moj "dečko" neda
1 DIO-
"Ustani se više iz tog kreveta!" Vikao je Marko (tako se zove moj"dečko"). Smrdio je po alkoholu. Onda se pita gdje nestaju svi novci. "Pusti me, nije mi dobro." Povukao me k sebi. Miris pive koji je dolazio iz njegovih usta je bio nepodnošljiv. "Digni to svoje šugavo dupe i idi prositi!" "Neću! Rekla sam ti da mi nije dobro!" "Ne zanima me! Ići ćeš!" "Neću!" Krenuo me udariti. "Kunem ti se još jednom me udari i više nikad me nećeš vidjeti." Rekla sam kroz stisnute zube. Istrgnula sam mu se iz ruku i krenula se obući. Izašla sam iz nase 'kuće' i krenula prema plaži. Kada sam uzrujana, odem tamo i gledam u daljinu. Šum mora me oduvijek opuštao. Sjela sam na pjesak i razmišljala o svojim roditeljima. Kako su? Čime se bave? Dali im falim? Osjetila sam kako mi se suza spušta niz lice. Za njom je išla druga, pa treća... Zašto sam ono napravila? Da nisam, moj bi život bio savršen. Uživala bih sa prijateljima u košarci ili bih šopingirala. Putovala bih sa roditeljima.. Sada o tome mogu samo sanjati. "Zasto pjaces?" Umiljati, blagi glasić me odnio iz mojih misli. Podigla sam glavu i ugledala curicu od najviše 3 godine kako čuči pored mene. "Nebi razumjela, malena." "Meni je moj bjaco govojio da cure nesmiju pjakati." Samo sam se nasmješila. Curica je stvarno bila preslatka. Dok sam je gledala, sjetila sam se kako sam oduvijek htjela mladu sestru umjesto starijeg brata. Naravno, imati starijeg brata ima i svojih prednosti. Čuva te, i često ima zgodne prijatelje. Ali sa mladom sestrom bih mogla razgovarati o njenim tinejđerskim problemima. Mogla bi vikati na nju kada bi mi krala odjeću.. "A kako se ti zoves?" "Sara, a ti?" "Natalia ali me zovu Nali." "Imaš lijepo ime malena djevojcice." "Hvaja i ti." "Hvala." "Nali, prestani maltletirati ljude okolo." Duboki muški glas prekinuo je nas mali razgovor. ''Ne majt..majtje..ne jadim to." "Kako da ne. Oprosti ako ti je bila dosadna." Nakon par sekundi tišine, shvatila sam kako se obraća meni. "Oh, nebrini. Lijepo smo razgovarale. Jeli tako malena?" Pomilovala sam je po obrazu "Da." "Inaće, ja sam Zayn." "Sara, drago mi je." "Umišleni, idemo doma, gjadna sam." "Nati ne budi bezobrazna! Ćaoo,Sara moram ići mala lopuža mi neda mira "Hahaha.. Bilo mi je drago..Ćaoo ." Otišli su. Još malo sam gledala u more a onda me nagla promjena vremena natjerala da se vratim. "Dobro gdje si ti do sada?" Čim sam ušla u kuću, Marko je počeo vikati na mene. ''Daj pusti me na miru više." Sjela sam na svoj jadni krevet i zabila glavu u dlanove. Ponovno su mi se vratila sjećanja iz djetinstva kada je sve bilo savršeno. Kada nisam morala krasti ili prositi da bih jela. Kada mi je najveći problem bio što ću obući ili kako ću napisati testi iz matematike. Kako mi samo nedostaje sve to. Markova nekad gruba ruka, dotaknula mi je bradu i podigla moju glavu gore. "Zasto plačeš? Oprosti ako sam grub ali shvati me." "Kada će ovo napokon prestati? Kada cu ja napokon moci zivjeti normalno poput ostali tinejdera?" Još jedna suza mi je pali iz oka. Marko ju je palcem nježno obrisao. "Kako bih samo volio da imam odgovore na sva tvoja pitanja ali nemam. Neznam kada će ovo završiti." "Zašto si sad odjednom takav?" ''Kakav?'' ''Dobar.'' ''Zato što iako mi nevjeruješ volim te. I svaka tvoja suza mi probada srce. Da znam da sam kreten ali..'' Zaustavila sam ga poljupcem. To znaci da mi opraštaš ? -upitao je Marko Jap,dajem ja i 105. (sto petu) sreću xd -odgovorila sam
