Love you 'till the end ~ z.m.

chapter 12

Što biste rekli da vas netko upita što je to sreća?

Bi li ste rekli onu otrcanu foru da je sreća sve ono što imamo u životu, a veseli nas i na čemu trebamo biti zahvalni. Ili kako je to on ili ona. Ili možda novac?

Chapter 12. Neispričane priče

Tako je lijepo bilo ustati se iz kreveta to jutro. Nakon dugo vremena pokoji tračak sunca je obasjao Emmine prozore. To kod čovjeka odmah popravi raspoloženje. 

Sunce se odsijavalo sa tamnog laminata u sobi i davalo joj neku puninu. Toplinu. Takva idila odmah probudi sjećanja na one hladne zimske večeri koje provodiš uz peć, kamin ili neki drugi izvor topline te piješ čaj ili toplu čokoladu u zagrljaju voljene osobe ili možda još malo dinamičnije sa svojom obitelji gdje ona mala stvorenja koju zovemo djecom nemaju mira i skakuču okolo te stalno nešto ispituju dok se jednostavno ne umore pa dođu uz roditelje i ušuškaju se pa onda poput malih anđela zaspe. 

Kod Emme to nije bio slučaj, jedini član te obitelji je bila ona. Imala je još podugačak put do takvog nečeg što bi bila prava obitelj.

Umjesto sunca Emmu je probudilo nekakvo vibriranje. Inače nije ju baš tako lako probuditi kad zna da se ne mora ustati, ali ovo jutro je bilo malo drugačije.

Isprve Emma se nije htjela obazirati na to zujanje i jednostavno mislila nastaviti spavati. To bi bilo jako jednostavno da nije čula kako se kraj nje netko ustaje iz kreveta i potiho javlja na mobitel.

Nije mislila baš prisluškivati, ali opet dotična osoba nije otišla dovoljno daleko da je ne čuje. "Sada nije dobar trenutak." čula je, a zatim je bila tišina od par sekundi što je upućivalo na to kako osoba s druge strane slušalice nešto govori. Emma nije znala koliko je sati i bila je prelijena da se malo protegne i pogleda, a znala je da onda kada bi se počela ustajati ne bi mogla čuti ništa od razgovora koji se odvijao malo dalje od nje jer bi onda on primjetio da je budna. Htjela je malo prisluškivati. Bila je znatiželjna.

Nije znala s čim se odala, ali osoba se još više udaljila od nje pa sad ništa nije čula. "Čudno." pomislila je Emma. Ali opet kada sagleda situaciju da ona telefonira, a da su u sobi osobe ili koje ne poznaje dovoljno dobro ili jednostavno ne želi da drugi čuju i ona bi otišla telefonirati na drugo mjesto. Polako je odbacila neke čudno urotničke misli i opustila se.

Opet joj je onaj miris posteljine ušao u nosnice, a sunce ju je grijalo po leđima. Godilo joj je to. Malo se raširila po krevetu jer je sada imala mjesta  i jednostavno potonula u tu mekoću madraca, jorgana i svega što ju je okruživalo. Bilo joj je lijepo tako uživajući pogotovo nakon onako stresne noći. Nije uopće više htjela razmišljati o tome, htjela se samo prepustiti trenutku. 

I malo pomalo počelo je tonuti u svijet snova u tom miru i opuštajućem trenutku.

Emma nije znala kako je na vratima stajao mladić potpuno razodjeven, samo u boksericama i promatrao ju. 

Crna kosa mu je bila raščupana, ali u onom slatkom smislu, gdje mu takva frizura stoji neodoljivo. Bio je pojava na kojem se tijelo odmah primijetilo. Ali i lice. Sve po mjeri, kao oni glavni likovi iz filma koji su uvijek prezgodni i imaju najljepše cure. Ipak nitko nije savršen, a to se uglavnom nauči kroz život. On je imao ožiljak, skoro neprimjetan, malo iznad kuka s desne strane. To je bio jedini vidljivi koji je imao, iako ih je nakon urnebesnog djetinjstva trebao imati bezbrojno mnogo, nekim čudom ne vide se ti tragovi. 

Gledajući ovu ženu kako tako spava razmišljao je što se to dešava. Nije ju poznavao dovoljno dugo da budu u ovakvim odnosima. Sve je bilo tako čudno i komplicirano. Vjerojatno je nikad ne bi upoznao da nije bilo one večeri ispred njenog kluba, a možda i bi. Nije znao, ali zbog jedne smiješne oklade on njoj treba glumiti dečka, a on to uopće ne radi jer ovo ništa između njih dvoje nije gluma. Sve je tako stvarno i opipljivo, a toga se najviše boji. On nije s njom radi toga. Nije ni siguran da li bio s takvom curom kao što je ona. Tako dominantna u svemu i tako nametljiva i pomalo odbojna sa svojim načinom upravljanja gdje mora imati sve pod kontrolom. Samo što ga je baš to sada počelo privlačiti. Nije samo njena ljepota, ona je prolazna, a i s vremenom dosadi ta ljepota, nagledaš je se, zasitiš i odeš dalje. Ona je njega počela lancima vezati za sebe i on je to osjećao samo što to ne želi priznati ni sebi, a kamo li njoj ili nekome drugome. Boji se da će je povrijediti, možda u nekom drugom životu bi i bio s njom, da nije to što je, ali sada ovako ne bi mogao. Ima takvu prošlost koju nitko ne zna u potpunosti osim njegovog najboljeg prijatelja, a ni njega sada nema da mu objasni u što se uvalio.