~U tami ovaj grad sniva a ulice su obasjane tek blijedom svjetlošću uličnih lampa.Teški kameni blokovi se uzdižu i tvore visoke zgrade u kojima prebivaju naravno ljudi.Prozori su zatvoreni a roletne spuštene i tek iz ponekog prozora također isijava blijeda svjetlost.Za čudo je mirno a negdje u daljini se čuje i poneki automobil.Ali sada je mir.Takva tišina je jako neobična za grad ,ali evo je,posjetila je ove ulice.Tako u polumraku grad je izgledao sablazno ,kao da je vani svaki znak života utihnuo ,ili prestao a zrak je bio težak.Teško je bilo shvatiti ovu sablaznu tišinu.Pomislio bih čovjek kako je vani hladno i kako će neka neobična jeza proći tijelom krhkog bića kakvo je čovjek.Ali,ipak je to samo noć,još jedna u nizu koje će se ovi ljudi i ovaj grad nagledati.Ujutro će opet ovaj grad oživjeti i neće više biti te teške tišine.To je bila samo jedna noć u gradu i koliko god ta neobična tišina bila opet je pružala tako potreban mir u užurbanom životu ovih ljudi.
